Tajsona sam spomenuo vise kao simbol, prvi mi je pao na pamet. I nije tacno da mu SAD nisu dale nista. I tamo se drzava ponasa kao SSSR ali na drugi nacin. Stvoreno je okruzenje u kome je moguc biznis, mediski dogadjaji i slicno. Sve je to povezano i vazno za drzavu i vlast. Vidi koji spektakl od smrti Mjakla Dzeksona, cudo nevidjeno. I tako narod neko vreme ima kost za glodanje, pa cuti.
Moram opet da se vratim na ono "ili svima, ili nikome". Neko rece "A sta ce mu pare, ima gde da zivi, nije gladan, nije zedan." Pazi, tupi i glupi sin lokalnog bizMismena ima bolje uslove za zivot od super matematicara, zar je to u redu? Uvedimo onda komunalnu policiju, koja ce proveravati da, kao u vojsci, svako ima krevet, cebe, dusek, papuce, pizamu, ormance za stvari, komplet uniforme tj.odela, cipele (1 par za rad, 1 za izlazak u grad) i nista vise!
Ili skole. Po istom principu bi drzava mogla da ukine obavezno skolovanje, pa ko voli neka ide u osnovnu skolu i dalje, ko ne, neka kopa jarkove. Ali, drzave sveta su odavno uvidele da ti nepismen covek ne vredi cak ni da kopa jarkove, pa se sve trude da skoluju narod, do onog nivoa koliko im sredstva dozvoljavaju.
Kroz ovu temu se uporno provlaci neko instistiranje na institucionalnoj prosecnosti, sto bi teoriski moglo da bude u redu, ali narod sam to uporno rusi. Uvede se prohibicija, narod sam pocne da kuva alkoholna pica i da ih ilegalno distribuira. Skole su lose, roditelji doplacuju privatne casove da bi deca ipak dobila bolje obrazovanje. U drzavnim ustanovama ne radi aparat za razbijanje kamena u bubregu, narod trazi alternativna resenje, ne odustaje od lecenja bubrega i tako dalje.
Dakle, narod uvek odbacuje prosecnost. Da bi se taj proces nekako kontrolisao, drzava mora da se ukljuci "u igru" i da pocne da odredjuje kriterijume: segrt = plata 100 necega, kalfa = plata 200 necega, majstor = plata 300 necega, glavni majstor = plata 400 necega i onda je logicno da ce deca glavnog majstora imati najbolje uslove za zivote (osim ako glavni nije alkos pa sve potrosi u kafani) bez obzira imaju li talenta za matematiku, violinu i slicno ili ne. Onda opet drzava priskace, bilo direktno (komunisticke), bilo preko sponzora (SAD i slicne) pa nagradjuje decu, prema postignutim rezultatima, ne pitajuci za roditelje.
Za svako podrucje postoje drugacija pravila. Plivaci se takmice sa plivacima i za njih postoje drugacija pravila nego za matematicare. Matematicari slicno. To je prihvaceno u celom svetu i sad bi mi da nesto tu kao menjamo? Jeste, u svetu postoji masa zakona, koji se normalno koriste, a kod nas uopste jos ne postoje. Jeste, treba graditi sistem vrednosti, ali to treba svi da rade, a ne da se kola slome na jednom uspesnom matematicaru i to samo zato sto je postizao iste uspehe kao dosta stariji od njega!
Pazi, neko od nasih predaka je svojevremeno otkacio Nikolu Teslu, nije mu dao stipendiju za dalje skolovanje, ako se ne varam cak 2 puta su ga odbijali. Mislim da je obrazlozenje glasilo da kadrovi tog profila nisu potrebni, tako nesto (ako neko zna vise o tome, molim da da link). Da li je po tvome to najbolji nacin? "Fon Burg? Ma, hajde, imamo mi matematicara koliko hoces, necemo valjda sad i decu iz vrtica da nagradjujemo!"
Uostalom, nemamo samo mi monopol na glupost. Taj isti Nikola Tesla, osvedoceno jedan od najvecih naucnika svih vremena nije dobio Nobelovu nagradu.