Malo se kasno ukljucujem u diskusiju, ali vredi dodati nekoliko detalja za zainteresovane. Mnogi pojmovi su na engleskom; izvinjavam se, ali to je jezik na kome sam ucio molekularnu biologiju i genetiku, i nisam siguran koji su pravi izrazi na srpskom.
- Kako nastaje kompleksnost kroz mutacije:
Mutacija je veoma sirok pojam. Na novom sajtu o teoriji evolucije sam napisao jedan mali tekst koji objasnjava osnovne ideje:
http://www.teorijaevolucije.com/mutacije.html
Ali to je samo delic cele price.
Najcesci nacin na koji mutacije vode do povecanja kompleksnosti su duplikacije: greske prilikom kopiranja DNK tokom kojih dolazi do dvostrukog kopiranja odredjenog dela lanca (ovo se dogadja uglavnom zbog raznih nuzefekata sistema za popravku DNK ostecenja). Ovo cesto dovodi do situacije da gomila gena odjednom bude duplirana, sto omogucava njihovu dalju evoluciju.
Zamislimo, recimo, neki gen A koji obavlja vaznu funkciju u organizmu. Ako ga nesto osteti, organizam ne moze da prezivi. Medjutim, ako gen A bude dupliran, odjednom imamo dve kopije - A1 i A2. Jedna od ove dve kopije, recimo A1, moze da ostane i da obavlja funkciju koju je i ranije obavljala. Druga kopija sada moze da mutira, i da preuzme neku sasvim drugaciju funkciju. Ovo je, uopsteno, sistem kroz koji se javlja vecina primera evolucije koje vidimo u prirodi (recimo, otpornost na antibiotike kod bakterija).
Takodje, tu su i rekombinacije hromozoma, koje dodaju citav dodatni nivo kompleksnosti, i omogucavaju masivne promene u jednom koraku. Recimo, visi primati imaju 24 hromozoma, ljudi imaju 23 - s tim sto ljudski hromozom 2 predstavlja fuziju dva hromozona visih primata, sve sa ostacima centromere i telomera oba hromozoma koji su se spojili u jednu celinu.
- Kako mutacije vode do vidljivih promena u spoljnom izgledu i strukturi organizma?
Ovo je daleko prekomplikovana tema za forum, ali zainteresovani mogu da pogledaju knjige o Evolutionary Development (evo-devo). Dobra knjiga za one koji znaju engleski je "Endless Forms Most Beautiful" (Sean Carroll).
Kratak odgovor je da su geni koji kontrolisu razvoj, polozaj i oblik udova i tela isto onoliko (ili cak vise) podlozni mutacijama koliko i drugi. Primer ovoga mozemo da vidimo na psima: pocevsi od vukova, ljudi su za samo par hiljada godina, birajuci izmedju razlicitih mutacija, uspeli da proizvedu ceo spektar od civave do bernandinaca. Sa milionima godina na raspolaganju, prirodna selekcija moze da proizvede prakticno bilo koji oblik.
- Genetske slicnosti, simpanze, misevi
Ljudi su najslicniji simpanzama, sa cifrom od oko 97-98% identicnosti. Prica koja je ovde pomenuta o misevima je istinita, ali ne govori o identicnosti vec o prisustvu gena. Sta ovo konkretno znaci?
Uzimajuci primer slucajno, uzmimo gen koji kodira protein keratin. Ovaj gen postoji i kod miseva, i kod simpanzi, i kod ljudi. Prema tome, mozemo reci da je ovaj gen PRISUTAN kod svih troje. Medjutim, dok je kod simpanze i coveka ovaj gen identican, kod miseva je on znacajno drugaciji.
Od svih gena koji misevi imaju, 99% su prisutni i kod coveka i kod simpanze. Ali ako uporedimo njihovu sekvencu, simpanze ce biti mnogo slicnije coveku nego misevi. Takodje, postoji mnogo gena koje simpanze i ljudi imaju, a misevi nemaju, sto dovodi do dodatnih razlika.
Analiza genetskih slicnosti je veoma klizava oblast, u koju ne treba zalaziti ako covek nema bar osnovno poznavanje genetike. Inace, manipulacijom semantike i iskrivljavanjem cinjenjica, moze se svasta tvrditi (primer je Milos Bogdanovic i njegova kreacionisticka analiza HLA gena; potpuno statisticki, geneticki i naucno netacna, ali to se njemu ne moze dokazati).
- Nastanak struktura i visecelijskih organizama
Ogroman tekst o nastanku i prelaznim oblicima se moze videti ovde:
http://www.teorijaevolucije.com/pf1.html
Nastanak visecelijskih organizama je obradjen detaljno ovde:
http://www.teorijaevolucije.com/pf2.html
Sto se tice evolucije odredjenih struktura, odgovor je komplikovaniji. Evolucija nekih struktura je prilicno dobro poznata kroz genetske analize (oci su odlican primer; o evoluciji oka znamo jako mnogo; vidi Andrew Parker, "In the Blink of an Eye"). Za neke druge strukture nemamo jasan put, posto prelazni oblici nisu preziveli, a same strukture ne ostavljaju fosile.
Sisarske zlezde padaju u ovu kategoriju. Ono sto znamo, znamo na osnovu genetskih analiza konacne strukture, bez mogucnosti da je poredimo sa necim slicnim. Trenutno preovladjujuca teorija je sledeci niz koraka:
1. razvoj povrsine visoko vaskularizovanog tkiva za grejanje jaja (kasnije mladunaca). Prednost je znacajna, ali problem je mogucnost infekcije.
2. Znojne zlezde se specijalizuju da ispustaju proteaze i druge proteine koji unistavaju mikroorganizme, i time sprecavaju infekciju na polju kontakta.
3. Ekstrakt tih novih zlezda je takodje veoma hranjiv za mladunce, koji pocinju da lizu ili sisaju mesta na kojima zlezde luce svoje produkte.
4. Nagla specijalizacija (funnel effect) od ove tacke, posto svaki prodor predstavlja veliku selektivnu prednost.
Ovo ima vise smisla ako se uklopi u opstiju sliku nastanka sisara od reptila:
http://www.teorijaevolucije.com/pf6.html
- Za kraj, drago mi je da vidim ljude koji se protive sirenju kvazireligioznog neznanja kroz nase krajeve. Na zalost, kreacionisti dobijaju ogromne kolicine novca od ultrareligioznih grupa u Americi i u Arapskim zemljama, i nivo propagande ce verovatno samo rasti tokom sledecih nekoliko godina.
Smesno je videti kako te dve grupe, koje preziru jedna drugu, saradjuju i rec za rec kopiraju materijale jedni od drugih. Recimo, fundamentalisticka islamska grupa Harun Jahi, koja je veoma antihriscanski nastrojena, je jedan od glavnih izvora kreacionistickih tekstova u Srbiji. Njihovi tekstovi su doslovni prevodi tekstove koje u Americi pisu clanovi ultrafundamentalistickih protestantskih hriscanskih sekti (baptisti, pentekostalci...).
Jos je smesnije videti sta se dogadja kod nas. Nasi kreacionisti su uglavnom veoma religiozni pravoslavci, koji generalno preziru i protestante i muslimane; a pritom, bez pitanja i sumnje, citaju tekstove koje ovi guraju na nase trziste...
[Ovu poruku je menjao endonuclease dana 26.09.2005. u 03:28 GMT+1]