Hank
Član broj: 320271 Poruke: 106
|
Meni i dalje, sve u svemu, ne ide u glavu da su Malezija, kao država, i Malaysia Airlines, kao aviokompanija, baš ovoliko neozbiljne pojave, bar da poštuju obaveze koje su prihvatile na međunarodnom planu, nego ni to. Nije mi jasno ni kako ih neko sa planetarnog nivoa do sada nije napenalio 200 puta.
Na stranu sada pilote, kabinsko osoblje, putnike i kontrolu leta, neki dispečar je planirao taj let i nekom dispečaru (verovatno istom tom koji je i planirao let) je bila dužnost da sve vreme prati let. Prosto je neverovatno ovakvo konstantno kašnjenje u reakciji: u slučaju da dispečaru avion nestane sa ekrana, ne samo da se automatski kontaktira ratno vazduhoplovstvo u reonu gde je avion nestao da, između ostalog, odmah digne borbene avione i svi okolni aerodromi da odmah podignu stepen pripravnosti i nadležna kontrola leta da nestalom avionu da svaki mogući prioritet u saobraćaju i bez radio kontakta, nego se dešava još 300 3D čunga-lunga čudesa, od toga da se momentalno formira centralni krizni štab na čelu sa predsednikom, premijerom, ministrom ili nekom drugom figurom od autoriteta do formiranja niza manjih operativnih kriznih centara (od zemlje u kojoj je avion registrovan, preko zemalja koje je avion preleteo, do zemlje u čijem vazdušnom prostoru je avion nestao i zemlje iz koje je utvrđeno da potiču otmičari ili većina putnika, na primer) sa sve psiholozima-pregovaračima izolovanim od ostatka tima, policajcima, vojnicima, stručnjacima iz oblasti aviosaobraćaja itd. itd. Ni najobučenija specijalna jedinica na svetu ne zna "po defaultu" da uđe u svaki avion: potrebni su im stručnjaci iz drugih oblasti da im objasne šta je gde i kako kuda. Upravo se tu i krije tajna mnogih priča: Air France let 8969 - otmičari nemaju pojma ni da se vrata aviona mogu otvoriti i sa spoljne strane, dok francuski specijalci uporno vežbaju upad u isti tip aviona koji je uredno parkiran u neposrednoj blizini otetog aviona, specijalce dalje obučavaju ljudi iz catering-a i kabinsko osoblje da kao rezultat pregovora zvanično uđu u avion u uniformama zemaljskog osoblja, očiste ga i usisaju i reload-uju hranu i ostalo, dok realno snimaju situaciju u samom avionu u koji će upasti nešto kasnije u svojim uniformama dok je samo kabinsko osoblje u otetom avionu uspelo da pronađe način da komunicira... jedan stjuart je bacio šibice kroz vrata aviona obaveštavajući specijalce koliko je otmičara u avionu dok je njemu jedan od "čistača" dojavio da se ponaša u skladu sa treningom koji je prošao za taj posao uz napomenu da pokuša sluđenim putnicima da objasni da se ponašaju isto: u trenutku upada specijalaca klekni i pokaži oba dlana... što se sve u praksi pokazalo zbirno vrlo uspešnim u datom slučaju kada je GIGN uleteo u avion i ispresavijao otmičare uspešnije i od Aleksandra Vučića što je isavijao Srbiju.
Obaveza je država koje učestvuju u međunarodnom aviosaobraćaju na bilo koji način da vežbaju momentalno podizanje ove infrastrukture svake godine, ako ne i više puta godišnje.
Sve, ili bar većina stvari je prosto izostala u slučaju leta MH370.
U SADu je, na primer, dispečar koji planira let odgovoran za bezbednost leta koliko i sam kapetan u kokpitu: 50%.
Što se aviokompanija u čije poslovanje imam uvid tiče, pogotovo ukoliko avion prevozi veću količinu opasne robe (lako zapaljive, na primer) i poleće iz matične baze, dispečar kapetanu neće samo da pošalje plan leta i ode da pije kafu, već će da sedne u automobil i lično se pojavi u kokpitu, pa eventualno tamo da popije kafu: "Dobar dan, gospodine kapetane, kako su žena i deca? Danas voziš ovo i ovo što je opasno usled toga i toga u skladu sa čim smo to utovarili u zadnji, a ne u prednji deo aviona, posao je toliko dobro plaćen da nas ne zanima da li ćeš potrošiti 200.000 dolara goriva više ili manje, samo da to stigne u Peking, dužan sam da ti dam 4 aerodroma za vanredno sletanje, a ja ti evo dajem 12." Ili varijanta 2: dispečar odbija po svaku cenu da primi određenu robu u kargo aviona uz poruku "vozite to brodom i nećemo polemisati na tu temu". Varijanta 3: nema nikakvog prevoza bitne robe, problem je samo što 340 od 400 putnika u avionu ima konektovan let u skladu sa čim avion ne sme da kasni ni jedan jedini minut ma koliko se goriva potrošilo, jer aviokompaniji ne pada na pamet da plaća 340 hotela, pravi pakao sebi usled rebukiranja karata i ostalih šokova. Varijanta 4: takođe nema nikakvog prevoza bitne robe, od 400 putnika koji sleću u Australiju samo troje nastavlja dalje za Novi Zeland dok avion nije hitno potreban nazad u skladu sa čim se kapetanu nalaže da svim snagama pokuša da uštedi svaki miligram goriva makar kasnili 3 sata. Varijanta 5: letećete preko Kine duže, a ne preko Rusije kraće, jer Rusi *ebu majku sa taksama za prelet.
Ne može u avijaciji jedna stvar koja je krenula naopako da bude uzrok fatalne nesreće, već je uvek u pitanju lanac nesrećnih događaja. Ne zna se u čemu su Malezija i njena aviokompanija ispali gori: da li u planiranju, operativnom delu ili angažovanju da se posledice nesreće svedu na minimum.
Pozdrav.
[Ovu poruku je menjao Hank dana 11.05.2014. u 12:31 GMT+1]
|