@KrkaCiC, dragancesu:
Ok, što se tiče službenika NSZ, uglavnom svi znamo kako se u državnim institucijama dolazi do posla. Dosta ljudi može da se informiše o pisanju CV-a preko interneta, čak i ovde na forumu ima odličnih postova o tome, ali nekome ko je godinama zaglavljen na birou sigurno treba pomoć u elementarnim stvarima kada je traženje posla u pitanju (šta je CV, kako izgleda intervju za posao, propratno pismo, preporuka) - naročito ljudima u nekom srednjem dobu koji su posle 10-20-30 godina radnog staža ostali na ulici i nemaju blage veze sa tim kako se danas traži posao i koje su im mogućnosti, kao i onima koji prvi put dolaze na biro. Što se obuke za izradu biznis plana i pokretanja posla tiče, verujem da nije na nivou profesionalnih investicionih fondova i konsultantskih firmi, ali hej - za 160.000 dinara neće vam niko tražiti da pišete desetogodišnje planove, dovoljno je da dokažete da ćete narednih godinu dana biti bar u pozitivnom bilansu.
-----------
Nemoguće je da je jednom diplomiranom ekonomisti, koji je radio neko knjigovodsto/volontirao u nekoj firmi a sada godinama čami na birou, nedovoljno 160.000 (bzvz sam se uhvatio za ovu cifru, ali ajd sad) da kupi računar i štampač i pokrene agenciju za vođenje knjiga, nađe 10ak radnji/firmi kojima će voditi knjige i stiče iskustvo u svojoj profesiji, koje mu samo može pomoći u kasnijem poslu; da je pravniku nedovoljno da pokrene neki svoj posao (kancelariju, pružanje pravnih saveta, pisanje žalbi, prigovora, šta već) i radi u struci, stičući iskustvo; da istoričaru umetnosti nije dovoljno da od tih para kupi ok računar i radi pripremu za štampu, ili da freelancuje na 99designs/freelancer.com/shooterstock (zašto da ne!); električaru sa nekom trogodišnjom školom da nabavi osnovne instrumente (ključeve, šrafcigere, unimer...) i bavi se svojom profesijom, popravkama aparata po kućama, firmama itd itd. Čak i da ne ostvare nikakav prihod (što je nemoguće!) za tih godinu dana, bar će imati dovoljno da plaćaju doprinose sami sebi, steći će kontakte, reputaciju i iskustvo, i radiće za sebe. Gornja granica za napredovanje u karijeri/poslu ne postoji i zavisi samo od volje pojedinca.
Ovo su samo nekoliko primera, govorim o običnim ljudima, ne o vrhunskim stručnjacima ili specifičnim profesijama kao što je npr. zdravstvo ili IT, kao ni o pokretanju industrijske proizvodnje i velikih poslova gde je potreban krupan kapital i ozbiljno planiranje.
Koliko se samo puta desilo da vam nešto hitno treba, a ne možete da nađete majstora jer su danima zauzeti, ili recimo moj primer iz prakse (bavim se štampom) da je potrebna neka manja ispravka na nekom logotipu/obrascu/etiketi, a dizajneri sa kojima radite su zauzeti nekim velikim projektom, nisu tu ili prosto neće da se bahću sitnicama. Rokovi su probijeni, treba vremena da razvijete ploče, pripremite mašine... i često biste platili i više samo da završite posao, jer klijent čeka te etikete i skoro cela proizvodnja mu zavisi od toga.
Preduzetništvo nije za svakoga, to stoji, ali danas je situacija takva da nezaposlena osoba u Srbiji ima na raspolaganju nekoliko mogućnosti:
1. pasivno traži posao - čeka na birou neka bolja vremena (koja evo 20 godina samo što nisu) "država d'uradi nešto", ispadajući za to vreme iz tokova profesije i zaboravljajući polako stečena znanja/veštine;
2. aktivno traži posao - da obija pragove firmi, prati oglase za posao, šalje CV, prati trendove i kretanja u profesiji i usavršava se(5);
3. uzme život u svoje ruke - bavi se preduzetništvom, nađe sredstva za pokretanje sopstvenog posla, preko države/banke/porodice/prijatelja, ili da se udruži sa kolegama pa da zajedno pokrenu neki posao,
4. pusti da je život nosi svojim tokovima - rad na sezonskim i privremenim poslovima, u trafikama/kod Kineza za 10.000-15.000 mesečno, bez želje za napredovanjem i bez motivacije za promenu svog statusa, po principu daj šta daš,
5. ulaže u sebe - obrazovanje i usavršavanje, bilo zvaničnim putem ili samostalno preko interneta (ES je odličan forum, sa profesionalcima koji su voljni da pomognu i pruže besplatan savet iz skoro bilo koje oblasti), obučava sebe u poslovima koji su aktuelni i traže se, da radi za drugog ili volontira i tako bude u kontaktu sa ljudima iz te profesije,
6. digne sidra i ode u inostranstvo - gde je pre ili kasnije očekuje sve ovo od 1 do 5,
7. da uopšte ne traži posao - živi od nasledstva, rente/ušteđevine, prihoda od intelektualne svojine ili sponzorstva ljudi iz svoje okoline, mame/tate/dede/dečka/devojke/muža/žene/prijatelja.
Izuzetaka uvek ima, naravno, ali je evidentno da se ekonomski u godinama koje dolaze neće puno toga drastično promeniti na bolje ni u svetu ni u Srbiji, i da će biti sve više pojedinaca prepuštenih samima sebi, a tapkanje u mestu je svakako najgori izbor u takvoj situaciji.
Što rekoše mudri ljudi, "ko hoće - nađe način, ko neće - nađe izgovor".
P.S.: Izvinjavam se Kinezima :D
Pozdrav.
Radite kao da vam novac nije potreban. Volite kao da vam niko nikad nije naneo bol. Plešite kao da vas niko ne gleda. Pevajte kao da vas niko ne čuje. Živite kao da je raj na zemlji...