Uporni napred, ostali stoj!
Pre nego što dotaknemo temu najbogatijih, da vidimo koji su starosni limiti za uspešno bavljenje pojedinim poslovima:
• grafički dizajner - do 30 godine;
• advokat - do 35 godine;
• gimnastičari - do 14 godine;
• manekeni - do 25 godine;
• stjuardese - do 25 godine.
Proširite listu sami. Ovo istraživanje objavljeno je u australijskom časopisu Sidney Times, 1999 godine.
Takođe treba istaći da ni inženjeri nisu više oni isti od pre 18 meseci. Naime, svakih 18 meseci treba obnoviti znanje. Sistem inženjeri, inženjeri telekomunikacija i srodni su najbolji primer za ovu konstataciju. Oni moraju da budu u stalnom treningu, obuke su sastavni deo njihovog posla. Iz ovoga se može izvući i sledeća konstatacija: znanje je važno, ali je još važnija brzina prihvatanja novih znanja i adaptacija na nove informacije. Dakle, upornost na prvom mestu. Nije dovoljno završiti školu pa "baciti knjige i torbu na tavan".
Najbogatiji ljudi u SAD
Najbogatiji ljudi današnjice u SAD su ta svoja bogatstva stekli pre četrdesete godine. Pogledajmo dijagram koji prikazuje najbogatije ljude u SAD koji su bogatstvo stekli pre četrdesete godine (časopis Fortune, 27. septembar 1999). Šta zaključujemo? Prvih 10 pripada svetu IT tehnologija! I svi su se obogatili pre četrdesete godine! Gde je tu Bil Gejts?
Bil Gejts je postao milijarder u 31...(On March 13, 1986, Microsoft went public on the Stock Exchange. The initial offering for a share of Microsoft stock was $21.00 per share. Bill Gates became an instant millionaire. At thirty-one, Gates joined the Gatesionaires club and became the richest man in the United States.)! I trenutno je najbogatiji po istraživanjima časopisa Forbes. Drugi na toj listi je najveći američki investitor svih vremena Voren Bafet. On je svoje bogatstvo stekao u pedesetšestoj godini. Zanimljivo je kretanje bogatstva Vorena Bafeta. Njemu će biti posvećeno posebno poglavlje u jednom od narednih nastavaka.
Voren Bafet i Bil Gejts su dobri prijatelji. Ali je relaciju između njih dvojice najbolje opisao američki satirista Art Buhvald: "Zamislite da su njih dvojica prijatelji. Ali i pored svega, između njih dvojice mora da postoji tenzija. Kada ste br. 1, uvek gledate preko svog ramena da vidite ko vam dolazi otpozadi. Sa druge strane, kada ste br. 2, provodite svo svoje vreme objašnjavajući vašoj familiji gde ste omanuli".
Biti bogat danas nije isto što i biti bogat ranije. Opet su akteri ove priče Bil Gejts i Voren Bafet. Kada je Bil Gejts bio zreo za ženidbu, došao je u Omahu, rodno mesto Vorena Bafeta, da kupi verenički prsten u Borshajm zlatari, čiji je vlasnik firma Vorena Bafeta.
"Ne želim da ti dajem savete o bilo čemu", rekao je Bafet, "ali kada sam ja 1951. kupovao verenički prsten za moju suprugu, potrošio sam 6% moje zarade." Tada tridesetsedmogodišnji Gejts je već bio multimilijarder i 6% njegovog bogatstva iznosilo je 500 miliona dolara.
Četiri tipa zanimanja
Danas sve poslove koje možemo da obavljamo delimo na četiri kategorije:
1. zaposleni
2. samozaposleni
3. biznismeni
4. investitori.
Originalnu podelu je dao Robert Kiosaki u svojoj prvoj knjizi - "Bogati otac, sitomašni otac" (Rich Dad, Poor Dad). Sa leve strane vertikalne linije nalazi se grupa zaposlenih i samozaposlenih. Prvi rade za drugog, trošeći neverovatno vreme i energiju. Minimum osam sati rada svakodnevno + dva sata za odlazak i dolazak sa posla. Da li je to ono što svi priželjkujemo? Svakako nije.
Mnogi misle da je najbolje raditi za sebe i da mogu da naprave kakav takav životni skor. Oni najčešće pribegavaju samostalnoj delatnosti. To je u neku ruku razumljivo za advokate, zanatlije koji se bave popravkama (vodoinstalatere, sajdžije...) lekare, zubare... Mnogi od njih mogu da od svog posla vrlo komotno žive. Najčešće je to posao "od jutra do sutra". A da li je to ono što želimo? Najverovatnije nije.
Sa desne strane vertikalne linije nalaze se dve kategorije koje svi priželjkujemo, ali koje nije lako dostići: kategorija biznismena i kategorija investitora. Za ovu poslednju pretpostavljate da očekujemo da treba imati jako puno novca. Odgovor smo već dali i on glasi: ne. Biznismeni su oni koji imaju te moći i znanja da pokrenu ili upravljaju određenom vrstom posla. Uvek u akciji, delegiraju poslove svojim potčinjenima, najčešće vlasnicima svojih firmi. Deoničari potpadaju u grupu investitora.
Šta je težnja svakog od nas? Odgovor je jednostavan: da celog života ne radimo ništa. I da pri tom imamo puno para. Ali, kako u prirodi ne postoji situacija "da damo ništa a da dobijemo nešto" (inače bi to bio svojevrstan perpetuum mobile) ovo je java samo ponekih. Najčešći uzrok naše zakovanosti u postojeće okvire je nepostojanje rešenosti da se nešto promeni. Svi bi hteli da dobiju premiju, ali niko neće da kupi loz. To tako neće moći. Mora da postoji razmena energije, mora da se da nešto, a najbolji način je da uložimo sopstvenu energiju. Svi mi imamo 24 sata na raspolaganju svakoga dana, pa ako energiju rasporedimo pravilno - eto dovoljnog motiva za akciju.
Odakle početi
Ovom temom su se najviše pozabavili psiholozi. Postoji jako veliki broj blokatora koji nas onemogućavaju da krenemo napred. Nazivaju se strahovi. Ako se oslobodimo strahova, definitivno možemo da se ustremimo ka najvećim dostignućima. Ovo je najbolje opisala dr Suzan Džefers u knjizi koja ima dva prevoda na srpski jezik: "Oseti strah i svakako to uradi" i "Od straha do optimizma" (Feel the Fear and do it Anyhow).
Evo i jednog praktičnog saveta Brajana Trejsija, koji u svojim predavanjima ističe da put ka boljitku i bogatstvu treba početi od ljubavi prema samom sebi. Treba ponavljati: "Ja volim sebe". Trideset do pedeset puta na dan. Najbolje je naglas, ali ako to nije moguće može i u sebi. Ako ponavljamo ovu čarobnu formulu, kaže Trejsi, imaćemo više samopoštovanja. A koga volimo najviše na svetu? Pa naravno sebe. Ako volimo sebe imaćemo više energije. A to je ono što nam najčešće treba. A ako više volimo sebe i ako imamo više energije i drugi će više voleti nas. A ako više volimo sebe i ako drugi više vole nas onda ćemo bolje da komuniciramo. Tu smo. Više komunikacije znači i bolju komunikaciju. To je uslov potreban, ali ne i dovoljan za vrhunska dostignuća, ali znamo da smo na pravom putu.
Ako više komuniciramo, postajemo nezaustavljivi. Da bi bili nezaustavljivi, možemo takođe da ponavljamo u sebi ili na glas: "Ja sam nezaustavljiv". I bićemo nezaustavljivi.
Ova jednostavna formula Brajana Trejsija je izmenila živote mnogih. Na bolje, naravno. Ljudi koji postaju nezaustavljivi ulaze u 10% ljudi koji znaju šta hoće. Da bi bili nezaustavljivi i da bi znali šta hoćete, provežbajte ovo do sledećeg nastavka.
Ne juriti za loptom
Vejn Grecki je najbolji kanadski hokejaš svih vremena. Od 1979. do 1999. je igrao za četiri kluba: Ojlerse, Kingse, Bluz i Rendžere. Odigrao je 1.487 utakmica, postigao 894 golova, asistirao je 1.963 puta. Ovome treba dodati utakmice u plej-ofu. Još 208 utakmica, 122 gola, 260 asistencija. Visok je 180 cm, rođen 26. januara 1961. u Ontariju. U jednom intervjuu je izjavio sledeće: "Uvek idem tamo gde pak treba da dođe, a ne tamo gde je sada". Pogled u budućnost nije samo dar. On se i vežba.
mr Petar Kočović
[Ovu poruku je menjao secret dana 21.11.2004. u 20:14 GMT+1]