Bradzorf012 Mile i ortaci LLC
Član broj: 334105 Poruke: 466
|
Ne znam da li je inteligencija nasledna ili ne, ali da se razvija, svakako da se razvija u okviru potencijala koji je dat, da ne kažem predodređen genetskim materijalom(ovako ispada da je nasledna). E sad, ne mogu da se složim da se može razviti preko određene granice, tj. potencijala datog nasleđem. Dakle, rekao bih da tu obrazovanje ne igra neku ulogu, ili bar ne bi trebalo ako bismo želeli da nam definicija inteligencije bude valjana(ne kao da se nešto valja valjkom, nego da je dobro tj. valjano definisano, definisano kako valja). Jedan hipotetički primer: dve osobe sa istim, velikim potencijalom(jednojajčani blizanci), mogu biti razdvojeni i živeti u potpuno različitim uslovima. Jedan može ostati da živi u civilizaciji i postati naučnik, onaj pravi. Drugog možemo poslati u džunglu, u divljinu, gde će postati vešt lovac. Ovaj drugi svakako neće umeti da čita i piše, ali to ne znači da je manje inteligentan od prvog, jer će umeti da vešto ulovi ribu ili neku drugu divljač, da se maskira kako ga pomenuta divljač ne vidi ili oseti. O čemu se ovde radi? Rekao bih, samo o tome na koji se način ta inteligencija ispoljava. Zato kažem da ovde nema mesta priči o obrazovanju.
Sad da ispravim ili dopunim neke zablude, možda da se zapitam, u skladu sa temom, šta je svest? Svest nije intelekt, svest ne obrađuje ništa, ona nam samo servira rezultate opažanja sveta i pojava u njemu. Od snage, dubine(nazovite to kako hoćete) te svesti zavisi kako(mada tu već igra ulogu i inteligencija, ali to nije u kontradikciji sa prethodnim) i koliko će opažati svet. Na primer, ljudi imaju oči i očima opažaju svet. Slepi miševi to rade na drugi način, tj. eholokacijom, jer su im oči zakržljale. Uopšte, mi svojim čulima ne opažamo čitav spektar zračenja bilo koje vrste, na primer ne možemo čuti tonove izvan određenog opsega, što ipak ne znači da tih tonova nema u našoj blizini. Psi imaju izrazito razvijeno čulo mirisa, ono što oni mogu da osete, ljudi ne mogu. Primer: psi koji otkrivaju narkotike. Šta kasnije mi radimo sa onim što nam svest preko čula servira, neko je deseto pitanje. Tu se uključuje intelekt, ali ne pre toga, pre toga rade čula. Možemo li mi svojim čulima da registrujemo radijaciju? Ne možemo, dakle, prilično smo ograničeni u tom pogledu.
Da li su ljudi svesna bića? Da, svakako da jesu. Da li smo svesniji od ostalih životinja? Da, jesmo, ali tu ulogu sada već igra i intelekt. Ako se vozim pored rafinerije, pa se kojim slučajem desi eksplozija, neće mi biti teško da shvatim šta se desilo: incident u nekom postrojenju. Na brdu ili livadi pored puta, konj će svojim čulima opaziti istu stvar, na potpuno isti način, ali on neće znati šta se tačno desilo, baš zbog toga što nema razvijen intelekt.
Banana
Izvini, nema ljutiš, ali ti uopšte ne shvataš šta je volja niti kako se manifestuje, da ne kažem ispoljava. Nisam siguran, ali mi se čini da se tu ne razlikujemo od životinja(sve vreme se poredimo sa životinjama, šta je ovo), jer je volja ona supstanca u svima nama koja nas tera da živimo, koja nas održava u životu. Više se ne sećam da li je u ovoj temi, ali mi je neko prebacio što mešam volju i nagone. Pa, volja je program koji radi nezavisno od naše volje(kontradiktorno, znam), tj. onaj program koji nas drži u životu uprkos svemu, a to mi liči na neki supstrat nagona. Da ne navodim imena fozolifa, koliko puta se svako od nas ne zapita, čemu sve ovo, kuda ovo vodi, tj. u vezi sa sopstvenim ličnim životom ne kaže, dosta mi je svega, ne mogu ovo da podnesem. Mnogi, tj. teško da ima čoveka na ovom svetu, koji se nekad nije zapitao ova pitanja ili rekao nešto slično. Zašto ogromna većina njih nije izvršila samoubistvo? Hebiga, volja kaže no no. Šta onda dokazuju samoubistva? Ništa posebno, volja je program koji ponekad ume da zakaže, tj. da naiđe na pitanje na koje nema odgovor. Na primer(pu pu daleko bilo): nađete se zarobljeni od strane neprijateljske vojske koja voli da muči ljude. Da li biste izdržali? Samoubistvo je čin kojim "volja" ukida samu sebe, tj. pokušava da ukine samu sebe. Moram ipak da pomenem Šopenhauera i celu ovu priču o volji povežem sa umom. Da li samo čovek ima um? Šopenhauer kaže ovako(citiram po sećanju): Jedino u biću obdarenom umom, tj. u čoveku volja dolazi do samorefleksije, volja prepoznaje samu sebe. Tu sad dolazi do stapanja objekta i subjekta(ja i drugi, ja i svet), odnosno onoga što se na sanskritu kaže nešto kao ta tvam asi, to si ti.
Dakle, banana, slobodna volja i svest nemaju neke veze, bar ne onako kako si ti to predstavio. Koliko se ubistava iz nehata, povreda i sličnih nesreća dogodi zbog milion faktora? Mnogo. Zašto postoje sudovi, sudije i sudski procesi gde se utvrđuje da li je okrivljeni izvršio neki čin, neko delo svesno i što je važnije voljno. Dobar i plemenit čovek svakako ne želi da ubije drugo ljudsko biće, tj. njegova volja nije usmerena u tom pravcu, ali mu se može desiti da zbog umora izazove saobraćajku i usmrti drugog. Šta je tu voljno? Ništa, a ipak se desilo.
Kao što sam već rekao, tomovi su napisani o toj temi, o temi slobodne volje. Ponekad sam zaista u tom tripu da ne postoji slobodna volja, iako to vodi u determinizam, tj. neku vrstu fatalizma.
Janjiću, da li si siguran da se dete rađa kao tabula raza. Platon kaže da je znanje sećanje, tako da kada i popunimo tu tablu, mi nismo naučili ništa novo, samo smo se setili onoga što već znamo.
[Ovu poruku je menjao Bradzorf012 dana 12.03.2018. u 00:08 GMT+1]
|