Ja pitam po stoti put, da li ste čuli/saznali od nekog deteta ili roditelja da su na bilo koji način preopterećeni nezgrapnim terminima iz fizičkog? Na primer, da su morali za ocenu da ih nauče ili na bilo koji način forsirano upamte, da izgube neko vreme oko toga?
Ako je odgovor negativan - u čemu je problem, o kakvom preopterećivanju pričate? Možda samo o preopterećenosti predrasudom o nečemu.
Da li ste svesni sa koliko se nepoznatih, teških, čudnih, stranih termina u nižim razredima osnovne škole deca svakodnevno susreću iz najraznorodnijh predmeta... Ipak, svaki usvojeni termin vremenom postaje "simbolička zamena", "slika" za realne/praktične pojave, procese, aktivnosti...
Ja lično polažem puno pažnje na terminologiju koje moje dete usvaja, neka škola dozira koji su to termini, to od nje i očekujem. Fizičko mi je NAJMANJI PROBLEM. Zapravo, ne vidim problem što će mom detetu nastavnica reći "odruči" i pokazati usput vežbu. Sledeći put kada mu kaže "odruči", neće morati da kopira pokret, znaće i sam... Baš naporno.
A ta knjiga, verovatno jeste suvišna. Naša škola je i ne nabavlja. Slažem se.
Jedan detalj oko ovoga... ja sam ateista. Ipak, valjda sam jedini roditelj ovakve orijentacije, čiji je motiv da mu dete povremeno pohađa "versku nastavu" bio usvajanje te terminologije, koju ja ne koristim niti umem da mu objasnim. Prosto, želim da iz opšte kulture nauči nešto i o tome.