@Braksi:
Dakle, uspeo si da ignorišeš
kompletnu moju prethodnu poruku, i da nastaviš vrteti svoju priču iznova, ne osvrćući se
ni na jednu jedinu reč od svega onoga što sam napisao. Pa dobro, takve stvari se mogu i očekivati od nekoga ko je u diskusiju ušao raspolažući s onakvim „argumentima“ kakve si ti ovde prezentovao. Nakon što si došao do momenta kad više ne možeš oboriti nijednu tezu od onih koje sam naveo, ti si odlučio
ignorisati kompletnu moju poruku i početi da vrtiš svoju priču iznova.
Na osnovu svega toga, smatraj ovo mojom zaključnom porukom upućenoj tebi. Šta god da napišeš, dalje neću odgovarati. Nisam se uopšte zanosio mišlju da ću tebi nešto objasniti — ti očigledno imaš neku svoju ideju kako sve funkcioniše, koju si izgradio na osnovu rekla-kazala priča ili čega već, i nisi spreman da prihvatiš kako nisi u pravu. Sve ovo sam kucao kako bi neko drugi mogao da izvaga moje argumente i tvoje „argumente“, pa proceni ko je u pravu. Pošto si ovim najnovijim postupkom efektno demonstrirao svoju nemogućnost da osporiš bilo šta od onoga što rekoh — naš radoznali čitalac lako će uočiti ko ovde lupa, a ko govori stvari na osnovu svakodnevnog iskustva.
Dakle, za kraj, da vidimo šta još vredi pomenuti iz ove tvoje najnovije, „resetovane“ ture.
Citat:
Braksi:
kada Novi Sad da nobelovca ili Burkina Faso onda ces moci da kazes da to isto moze da se uradi kao i u Americi, dotle sanjaj.
Ni Novi Sad ni Burkina Faso, a bogami ni Amerika, nikada nisu imali niti će imati nobelovca matematičara. Kakva šteta što se Nobelova nagrada ne dodeljuje za matematiku, pa tek ova tvoja izjava pokazuje svu tvoju „upućenost“. Izjava ti je uporediva s onom iz prethodne poruke, kada si usred priče o matematičkim radovima kao vrhunske časopise istakao
Nature i
Science. (Objašnjenje: u časopisu
Science zaista se s vremena na vreme, mada ne previše često, objavi poneki matematički rad. No, tada je u pitanju prikaz nekog ozbiljnog matematičkog rezultata, objavljenog u nekom ozbiljnom
matematičkom časopisu, a ovde prežvakanog na takav način da šira populacija stekne tek neku predstavu o tematici tog rada. Dakle, teško bi se časopis
Science mogao svrstati u vrhunski
matematički časopis — vrhunski časopis jeste, ali matematički nije. A časopis
Nature je posebna priča: on nema ama baš
nikakve veze s matematikom!)
No, vratimo se na ovu priču o nobelovcima, pa zamislimo da je Braksi zapravo mislio na
Fildsovu medalju, koja se smatra najprestižnijom nagradom koju matematičar može dobiti. Zamislimo da je Braksi prosto pogrešio u kucanju (slova N-O-B-E-L zaista su na tastaturi blizu slovima F-I-E-L-D-S, mora se priznati). Stvarno, kako to da nijedan naučnik iz Srbije nije dobio Fildsovu medalju, a razni Amerikanci jesu?
Objašnjenje je jednostavno: SAD imaju blizu 50 puta veću populaciju od Srbije. To znači, grubo procenjeno, da se na 50 američkih beba s urođenom predispozicijom da budu vrhunski matematičari rodi jedna takva beba u Srbiji. Dalje, Amerika će taj potencijal dotičnih beba uočiti u vrlom ranom uzrastu i podsticati ga, a Srbija... baš i ne. I povrh svega, ako i ta srpska beba ipak uspe da svoj potencijal aktivira, velike su šanse da će se odseliti odavde i zaposliti možda baš u Americi, ili u nekoj drugoj zemlji (zbog uređenije zemlje, boljeg standarda, svačega što bi mu u Srbiji falilo; jedino što mu
ne bi falilo u Srbiji, a što potenciram od počeka teme, jesu
uslovi za bavljenje matematikom). Sve u svemu, dolazimo do toga da bi, zbog čiste statistike, bilo očekivano da naspram nekoliko stotina američkih dobitnika Fildsove medalje dođe jedan srpski. A do sada je Fildsovu medalju dobilo čitavih
trinaest Amerikanaca. Toliko.
I da razjasnimo još nešto, kad već krenuh o Fildsovoj medalji. Fildsova medalja dodeljuje se onima koji su postigli najznačajnije rezultate uzimajući čitavu matematiku u obzir. A danas ne postoji neka celovita nauka koja se zove „matematika“, već je matematika iscepkana na više desetina, pa i stotina oblasti (zavisi koliko sitno cepkamo), i svako je stručnjak samo za pojedine oblasti. Dakle, nije dovoljno biti najbolji iz svoje oblasti, već za Fildsovu medalju moraš u svojoj oblasti ostvariti rezultat koji je bolji od rezultata koji su neki drugi matematičari ostvarili iz svoje oblasti. (Teško je uopšte uporediti važnosti dva rezultata iz dve potpuno različite oblasti — ali eto, komisija za dodelu Fildsove medalje nekako to rangira.) Otuda postoji mnogo više vrhunskih matematičara nego što postoji dobitnika Fildsove medalje (ili nekog drugog prestižnog priznanja).
Citat:
Braksi:
Naravno da ne ocekujem da kritikujes sopstveno preduzece pogotovo sada kad se u Srbiji sve ubrzano komercijalizuje. Sam sistem u Srbiji je naopako postavljen i ljudi dobijaju akademske pozicije onako otprilike da ne kazem i gore. Mislis da nisam u pravu ?
Nije mi nikakav problem da kritikujem one aspekte koji ne valjaju. Eno, vidi gore kada sam odgovarao kandorusu, kada je naveo neke muljavine s nekim škrabotinama koje je neko poturao kao naučni rad, i kada sam lepo rekao da znam i sam slične primere. Takođe evo sad otvoreno odgovaram na ovaj tvoj citiran komentar, i kažem kako i sam znam za neke akademske pozicije dobijene na vrlo sumnjive načine. (No, ipak neću reći na koje fakultete mislim, a još manje ću nekoga imenovati tim povodom. To bi ipak bilo malo previše za ovaj forum, a posebno zato što dosad nisam saznao čak ni čime se ti baviš, koliko da vidimo s kakvim kompetencijama nastupaš u ovoj prepisci.) E sad, kakve to sve veze ima sa mnom? Da nisam ja možda nekome obezbedio nezasluženu akademsku poziciju? Ja sve vreme tvrdim samo da onaj ko želi da se pošteno bavi matematikom, to može i u Srbiji. Ti sve vreme nikako da argumentovano to oboriš, a pričaš o nekim desetim stvarima, da bi sad došao do toga kako je neko na nekom fakultetu dobio posao preko veze. Kao što rekoh u prvom pasusu, shvatiće lako čitaoci ko ovde muti vodu, a ko sve vreme čvrstim argumentima obrazlaže svoj stav.
Citat:
Braksi:
gde ste srpski fakulteti na svetskim listama ?
Aha, ne samo da si ignorisao celu prethodnu poruku, nego imaš i nezgodnu naviku da iznova postavljaš pitanja na koja sam već odgovorio (i da pritom tom odgovoru ništa nisi zamerio; prosto si ga ignorisao, pa odlučio da postaviš pitanje opet — kao da su svi čitaoci budale pa ne vide šta ti je već propalo kao argument). Dakle, očigledno jeste pravo vreme da se povučem iz dijaloga s tobom, jer je dijalog prestao da bude dijalog i postao je tvoj monolog, s primesama repeticije. Evo, za svaki slučaj, još jednom:
Citat:
Bojan Basic:
Ako Novi Sad ima jednocifren broj vrhunskih matematičara a Harvard trocifren — ti zaključuješ da je Harvard bolji. Svaka čast, zaista kolosalan zaključak.
Citat:
Braksi:
Reagovao sam na tvoj post jer si se drsko obratio korisniku Java, a covek pri tom nije rekao nista netacno.
Mrzim kad neko tako samouvereno priča napamet, a tako lupeta. Zato je i odgovor bio takav kakav jeste. Da je neko lepo pitao: „Da li bi u Srbiji neki vrhunski matematičar mogao da se bavi svojom matematikom s punim kapacitetom, može li neko upućeniji da objasni?“, javio bih se ja i ispričao sve ovo isto, ali pristojnim tonom. A ovako — kad neko tako samouvereno tako lupeta, zaslužuje da mu bude ukazano na grešku s intenzitetim srazmernim intenzitetu polaznog lupetanja. Dakle, ne da on „nije rekao ništa netačno“, već je rekao notornu glupost. I jasno je dosad kako i ti deliš njegovo mišljenje, i kako nećeš prihvatiti da ni ti ni on niste u pravu — ali sam prilično siguran da će svi drugi koji ovo budu čitali, a koje zaista zanimaju fakti, uočiti koliko su tvoje poruke šuplje i neargumentovane.
I za kraj sam ostavio odgovor na ovu provokaciju:
Citat:
Braksi:
Treba objavljivati radove non-stop, imati visok impact factor koji btw nisi ni spomenuo sekcirajuci moj post, pp da nisi ni cuo za tako nesto ?
Nisam pomenuo impakt faktor zato što nisam imao utisak da očekuješ bilo kakav komentar na tu priču. Ispričao si kako to funkcioniše, ono što si ispričao je okvirno tačno. (Uz neke gafove — a što je sasvim očekivano kad se vrlo površno informišeš, a pokušavaš da nastupiš s nekim autoritetom. Na primer, ljudi nemaju „impakt faktor“, ne može neko, kako si rekao, „povećati svoj lični impakt faktor“. Postoji tzv. „indeks citiranosti“, takođe postoji i „indeks kompetentnosti“, što jesu neka numerička vrednosna merila naučnika, i imaju neke veze s impakt faktorima časopisa u kojima su objavljivani njihovi radovi — ali reći da čovek ima „svoj lični impakt faktor“ prilična je budalaština. To nisam hteo da potenciram u prethodnoj poruci, ali evo sad pominjem kad me već vučeš za jezik.) Tebi sad, koliko shvatam, nije jasno da li ja uopšte znam šta je impakt faktor. Znam, hvala na brizi.
Evo jednog mog vrlo skorašnjeg rada, iz januara 2012. god. (nije greška u kucanju — to je zvaničan datum štampanja, a radu se može već sad pristupiti u onlajn izdanju), objavljenog u časopisu
Discrete Applied Mathematics izdavačke kuće
Elsevier (koja izdaje oko dve hiljade naučnih časopisa). Impakt faktor ovog časopisa je 0,822 — što, naravno, nije uporedivo s impakt faktorima časopisa
Nature i
Science, kao što niti jedan jedini matematički časopis nema impakt faktor uporediv s impakt faktorima ova dva časopisa, budući da je reč o časopisima sasvim različite prirode (a što sam gore i objašnjavao). U klasi matematičkih časopisa ovaj časopis je, prema navedenom impakt faktoru, svrstan u kategoriju M22 (rečima: „istaknut međunarodni časopis“). Osnivač časopisa je
Peter Hammer, među aktuelnim urednicima su
Noga Alon,
Václav Chvátal,
Ronald Graham,
Daniel Kleitman,
László Lovász i drugi.
Zaključak (pošto rekoh da je ovo moja poslednja poruka u prepisci s tobom, red je da nešto i zaključim): sledeći put kad budeš planirao da preko foruma pametuješ o nečemu, potrudi se da za sagovornika nađeš nekog malo manje upućenog u dotičnu tematiku. Uštedećeš vreme i sebi i njemu.
[Ovu poruku je menjao Bojan Basic dana 14.12.2011. u 04:40 GMT+1]
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.