Evo, da bih razresio nedoumicu svima koji smatraju da na Kalenicu moze da se zavrsi sajt jeftinije nego na Zemunskoj pijaci, uzeo sam slobodu da napisem mali How-To za proces prosecne izrade web sajta. Nadam se da ce ovo biti interesantno i korisno ljudima koji nisu upoznati sa metodologijom i procesom realizacije jednog web projekta, te pribliziti troskove i cene, kao i demistifikovati kakvi ponudjaci rade za 500e, a kakvi za 10,000e.
Pocetak:
Pre nego se krene u realizaciju (izradu sajta), potrebno je iskomunicirati sa klijentom oko zelja i zahteva, ideja i ciljeva, i sve to pretociti u dokumentaciju – request for proposal -> statement of work -> requirement spec. Neki put sve moze biti sadrzano u istom dokumentu, ukoliko je u pitanju manji projekat. Ovo je korak bez kojeg nijedan izvodjac nece hteti raditi projekat, jer bez jasno definisane specifikacije i gotovog proizvoda niti jedan projekat u stvarnom svetu ne moze da zazivi, pa ni web sajt.
Ukoliko vam se (kao klijenutu) desi da neko hoce da uradi projekat bez ovoga, sa pola naskrabane strane ili cak usmenim dogovorom - budite sigurni da ce na kraju biti problema, i da ce neko ostati debelo nezadovoljan.
Taj posao mora da obavi iskusna i strucna osoba (konsultant, a u vecim firmama postoji specijalizovana seniorska pozicija –
business requirement analyst ) koji pomaze klijentu u definiciji zahteva i to pretace u “jezik” razumljiv tehnickim licima koji ce raditi na projektu. Pored standardnih definicija zahteva i opisa projekta, doticna dokumentacija mora sadrzavati i tzv “use-cases”, odnosno u prevodu “ko sta sme da radi/vidi na sajtu”. Ozbiljnije dokumentacije neretko imaju i preko 50-100 strana.
Takodje, u ovoj fazi se uspostavlja jasan i otvoren kanal komunikacija, definise ko su
decision makeri sa strane klijenta, kao i ko sa kim komunicira. U slucaju manjeg projekta, obicno project manager sve ove konce drzi, dok kod vecih postoji
account manager koji je zaduzen da drzi otvorene linije komunikacije i obezbedi da sve strane imaju neophodne informacije i sredstva.
Izrada:
E, kad je odobrena projektna dokumentacija, krece se sa izradom… U zavisnosti od specifikacije i potreba, bira se resenje – nebitno da li je u pitanju neki besplatan CMS, komercijalan, ili cak vise razlicitih aplikacija – npr. treba iskoristiti CMS, mailing list app, e-commerce, etc. Cesto se koristi i samo odredjeni framework pa se sve razvija umesto koriscenja gotovih resenja.
Dizajner ce ispostaviti dizajn kljucnih stranica i elemenata interfejsa (obicno u .psd formatu),
front-end developer to pretvoriti u html/css code, ili sam ili uz pomoc
JavaScript programera (u slucaju manjih projekata ili freelancera – ovo se cesto sadrzi u istoj osobi), a
integrator (programer) ce obezbediti funkcionalnost kao i isprogramirati specificne module koji ne postoje u standardnoj instalaciji CMS-a. U slucaju vecih projekata – bice angazovan i
DBA (dizajn i postavka baze),
server admin (konfiguracija servera i aplikacija) ili cak vise programera (razlicitih nivoa iskustva). Sve to ce nadgledati
project manager, koji nosi najvecu odgovornost da projekat bude uradjen po zahtevu i za predvidjeno vreme, a da bi to radilo kako u specifikaciji pise, pobrinuce se
QA (quality assurance) tester, ciji posao je da sve zahteve definisane u specifikaciji istestira po nacinu koriscenja (use-cases) koji su predvidjeni.
Porinuce:
Ako su do sada svi srecni i zadovoljni, i projekat je preziveo sve alfa i beta faze – krece konacni deployment i pocinje zivot sajta. Tu pocinje pipirevka, jer treba predati bebu roditeljima, a u nasem poslu se to zove
user acceptance, i potrebno je obezbediti trening tehnickim osobama na strani klijenta da usvoje sistem i nauce da ga koriste. Takodje, neophodno je pruziti i tehnicku podrsku, barem odredjeni period vremena u okviru zagarantovanog ugovora o resavanju problema (Support Service Level Agreement), i za to jer neophodno imati
inzenjere tehnicke podrske (barem jednog).
Dodatne usluge u vidu SEO/SEM marketinga, koriscenja drustvenih medija u nastupu i slicno cu ostaviti po strani...
Zakljucak:
Ako saberemo sve, makar i po principu baba i zaba, shvaticete da je u zivotnom ciklusu izrade jednog web projekta angazovano barem 5-6 ljudi, od kojih mozda jedan programer… Takodje, komentari tipa “to je tako mozda u svetu, a ne u Srbiji” ne piju vodu, jer postoji puno ozbiljnih firmi kod nas koji praktikuju upravo ovakve procese i metodologiju rada, a klijenti upravo to i traze.
Ako ste ozbiljna firma koja ne zeli da uludo utrosi svoj novac, hoce da ima pouzdanog partnera koji nece po nedelju dana kulirati mejlove, i nemati nikakav liability osim broja mobilnog telefona koji je veci deo vremena iskljucen – obraticete se nekoj od ovakvih web-dev firmi. Medjutim, one sasvim sigurno nece raditi za 1,000, pa verovatno ni 3,000 evra. Na svu srecu, sve vise klijenata uvidja neophodnost rada sa pouzdanim pravnim licima, tako da u Srbiji sve vise vidim ozbiljnih web projekata, i nadam se samo da ce ih u buducnosti biti jos vise.
Istini za volju, moje iskustvo na veliku zalost govori u prilog jednog paradoksa - a to je da trenutno kod nas postoji vise klijenata sa ozbiljnim novcem, nego ozbiljnih web-dev firmi koje su u stanju da pruze uslugu visokog nivoa.
[Ovu poruku je menjao boccio dana 31.01.2011. u 15:06 GMT+1]
Jeff, one day you’ll understand that it’s harder to be kind than clever.