Planirajuci putovanje kroz Centralnu i Juznu Ameriku bio sam zacudjen listom zemalja za koje nam je potrebna viza.Obezbediti sve pre polaska je mission immpossible - vecina njih nema svoja predstavnistva u Beogradu tako da jedino preostaje put do Budimpeste ili Wiena + prikupljanje gomile potrebnih dokumenata, i naravno cekanje od po 2 nedelje za svaku - a i sire . Kad se sve sabere i oduzme, potrebno je vise vremena da se obezbede sve vize nego li za sam put.
Cisto sumnjam da se MIP, recimo Nikaragve, bavi aktuelnom politickom situacijom u Srbiji, ali je ocigledno da osim nesposobnosti diplomatije vaznuulogu igra i faktor ''visa rejtinga'' (usko vezan sa prvopomenutima) - tako smo verovatno i mi skoncali na respektabilnoj listi zemalja sa kojima imaju vizni rezim. Odstupanje od ove pravilnosti bi bila Rumunija :)
Naravno nas ne zanimaju banane drzave - iako pretendujemo na punopravno clanstvo u toj posebnoj grupi.
Dakle, ako napravimo poredenje sa Hrvatskom ciji gradani mogu da putuju u 80-ak drzava bez viza, mi u avanturizam i zgubidanstvo(sic!) mozemo da se uputimo sa sve pasosem u dzepu, u nekih 30-ak zemalja.
Izgleda da mesto na beloj sengen listi ima domino efekat u diplomatskim krugovima - a kanda su nam poznati uslovi koje treba ispuniti da bi se na istu doslo?!? U tom smislu Jp/Hk diplomatska bratija itekako razlikuje nas i Hrvate.
edit: tri bambija za salteruse:-)
.