Istraživač tržišta Džejms Vikari je 1957. objavio da može posetioce bioskopa da natera da piju „koka-kolu” i jedu kokice prikazujući reklamu u tako kratkim bleskovima da ih, uopšte, nisu svesni. Vest je pokrenula lavinu nagađanja u vezi s teorijom zavere, ljudi su bili besni, a tehnologija je zabranjena u SAD, Velikoj Britaniji i Australiji. Dotični stručnjak je kasnije priznao da je ova studija prevara, a naučnici koji su godinama pokušavali da je ponove, uglavnom, nisu uspevali.
Nedavno su, međutim, dokazali da pod pravim uslovima oglašavanje ispod praga svesti (subliminalno) može delovati. Johan Karemans sa Univerziteta u Nijmegenu (Holandija) želeo je da proveri mogu li dobrovoljce podsvesno navesti da piju određenu vrstu pića i to – „lipton” čaj. Za upoređivanje su odabrali vrstu mineralne vode, za koju su procenili da je poznata poput ovog čaja i da podjednako dobro gasi žeđ.
Od 61 ispitanika traženo je da obave besmislenu radnju: broje koliko puta se u nizu bleskova malih pojavi veliko štampano slovo „B”. Svako veliko „B” pojavljivalo se na 300 milisekundi, a prethodilo mu je slovo „X” u kojem je bila subliminalna poruka. Za oglednu grupu to je bio „liptonov” čaj, a za kontrolnu mineralna voda.
Kad su završili zadatak, mogli su pritiskom na dugme da odaberu jedno ili drugo, a prethodno im je rečeno da je to deo posebnog istraživanja.
Pitani su koje bi piće odabrali da sede na terasi, zavisno od toga koliko su žedni. Dobrovoljci koji su rekli da su žedni su, uglavnom, birali čaj, ali samo ako su primili podsvesnu poruku.
U drugom ispitivanju je kod polovine od 105 dobrovoljaca izazvana žeđ tako što su im pre zadatka dali slan kolač. Kao što su istraživači predvideli: subliminalna poruka delovala je među žednima. Čak 80 odsto žednih koji su primili „liptonovu poruku” biralo je, upravo, taj proizvod, a u kontrolnoj grupi samo 20 posto.
Što su bili žedniji, to je bilo verovatnije da će odabrati čaj.
U međuvremenu su oglašivači smislili zakonite oblike za prodaju. Početkom meseca je u SAD objavljen izveštaj koji pokazuje koliko često dete koje gleda televiziju traži da mu se kupi proizvod čiju je reklamu videlo. Navodi se da uticaj reklama kod maloletnih traje do 20 sedmica.
S. P.