Pojačalo "vidi" samo otpornost opterećenja, što znači da će raditi normalno, bez obzira na snagu deklarisanu na zvučniku. A zvučnik će raditi dok mu usled povećane temperature ne pregori namotaj, ili dok se mehanički ne ošteti usled velikih amplituda. Iz iskustva znam da zvučnik lakše podnosi nešto veću snagu od "klipovanog" signala slabijeg pojačala. Ipak se preporučuje da snaga zvučnika bude nešto veća od snage pojačala.
Ulaz pojačala neće nikad pregoreti, a izlaz može u sledećim slučajevima:
- kada se priključi zvučnik manje otpornosti, a pojačalo forsira na maximum,
- kada hlađenje nije dobro dimenzionisano, ili su ugrađeni slabiji tranzistori u odnosu na predviđenu izlaznu snagu,
- kada se izlaz spoji na kratko (mada ovo izgleda glupo, dešava se vrlo često),
- Zajedničko svemu tome je da struja kroz izlazne tranzistore pređe dozvoljenu granicu i ako je tu i povećana temperatura...
Zvučnik će pregoreti ili se mehanički oštetiti ako:
- dobija znatno veću snagu od predviđene, i to duže vreme,
- dobija često klipovan signal usled prevelikog pojačanja (i ovaj slučaj je mnogo češći nego što mislimo, jer mnogi nemaju nikakav osećaj za kvalitet zvuka). U ovom slučaju snaga može biti i manja.
- ako je loše urađen, pa mu se kalem odlepi, ili prekine privod usled savijanja na mestima gde ne bi trebalo da bude,
- poseban slučaj je kada se prekine privod do membrane (što se često i ne vidi zato što je žica sa pamučnim vlaknima, pa ostane "cela". To nastaje usled dugotrajnog rada i starosti, i ne spada u nasilno izazvano oštećenje.
- još jedan razlog stradanja i zvučnika i pojačala jeste spajanje susednih namotaja u zvučniku usled pregrevanja istog. Nakon toga zvučnik radi "normalno", ali se deo energije troši u novonastalu petlju koja predstavlja kratak spoj za indukovanu struju. Tako zvučnik ima mnogo manju inpedansu i opterećuje pojačalo, a i sam se greje zbog toga.
Otpornost zvučnika i pojačala jeste važan faktor u lancu reprodukcije. (Nadam se da ne treba naglašavati da treba da odgovara jedna drugoj).
Što je otpornost veća, pojačalo lakše drži pod kontrolom zvučnik i ne dozvoljava njegovo nekontrolisano kretanje. Prilikom kretanja membrane usled inercije, u kalemu se indukuje struja, i što je ona manja (veća otpornost), pojačalo će lakše da je "potroši" i na taj način koči membranu. Znači, prigušuje nekontrolisano kretanje membrane. Iz ovoga proizilazi da bi trebalo da otpornost pojačala i zvučnika bude što veća. Međutim svi drugi drugi faktori traže suprotno, a oni su:
- napajanje pojačala nije moguće povećavati po želji, da bi se dobio potreban izlazni napon, već je ono određeno karakteristikama tranzistora. Mnogo je lakše nabaviti tranzistor za veću struju nego za veći napon.
- proizvodnja zvučnika je lakša sa manje namotaja deblje žice nego obrnuto.
Ako se malo zanemari kvalitet reprodukovanog zvuka, bez nekih većih ulaganja dobijamo mnogo više korisne snage. To je razlog proizvodnje pojačala i zvučnika sa nižom otpornošću. U praksi se sreće 4, 8 i 16 ohma, mada je 16 retko iz razloga koji sam već naveo. Ako se može birati uvek treba izabrati veću otpornost, bez obzira na manju snagu.
Poseban slučaj su pojačavači za autoradio, gde se ide isključivo na 4ohma, pa čak i na 2, ne vodeći mnogo računa o kvalitetu zvuka. U kolima se ionako ne primećuje mnogo toga, a napajanje je svega 12V.