Vrlo dobro znam šta je vlasništvo nad fajlovima i direktorijumima. Znao sam to još početkom 90-tih kada sam prvi put video UNIX. Međutim, vrlo je moguće da moji pomenuti drugari (prosečni korisnici o kojima stalno pričaš) ne znaju i da to nisu umeli da mi prenesu. Raspitaću se detaljno šta su petljali, da li je to to, ili nešto drugo. Međutim, ja nisam mogao da tvrdim da je to to (što ni sada ne mogu dok ne popričam detaljnije sa njima) ne osnovu njihovih izjava jer vrlo slabo poznajem Win XP. Primera radi, čuo sam da poseduje mogućnost hibernacije, ali nemam pojma kako bih to praktično izveo.
E sad, pretpostavimo da treba na Linux sistemu iskopirati neki fajl u neki direktorijum po kome pravo pisanja ima samo root. Uzimam ovo kao primer operacije koja se ne može izvesti bez root lozinke. To nije tako zato što uz Linux distribuciju nije isporučen niti jedan program koji bi to uradio, već zato što je takav program
nemoguće napisati. Naime, direktno pristupanje disku je omogućeno samo unutar kernela, a kernel ima konačan broj funkcija koje tako nešto mogu da urade i svaka od njih kao jedan od argumenata prima lozinku, pri čemu funkcija tu operaciju
neće obaviti ako lozinka nije ispravna. Isto važi i u slučaju bilo kog UNIX-a i NT baziranog Windows-a. O tome pričam.
A to koji sistem bolje obavlja posao koji si naveo se vidi iz iskustva mojih drugara koji su, ponavljam,
prosečni korisnici. I uopšte ne poredim registry sa .ini/.conf fajlovima. Samo kostatujem da toga ima na obe platforme,m kao i da na Linux platformi to nije dominantno. Radis e o par fajlova na sleku i nijednom fajlu na Mandrake-u. I ne vidim zašto su export, import i isecanje lakši u slučaju registry baze nego slučaju ASCII fajlova. Lično ne mislim nizašta od toga da je komplikovano, ali ti preferiraš registry i o tome neću više raspravljati.
Kada sam pisao o ceni kompajlera, napisao sam "ako je dovoljno dobar za određenu namenu", kao i da je sve druga stvar u slučaju da su za konkretnu stvar potrebna profesionalna okruženja, da je onda druga stvar. Drugim rečima, neću instalacioni program platiti $100 zbog instalacije na jednom računaru koja bez njega ne traje ni 5 minuta. Ne vidim šta je tu sporno. Ja nisam profesionalni programer, a ako ti jesi, naravno da ti trebaju profesionalna okruženja zbog produktivnosti.
Što se tiče softverskih patenata, ko je platio jedan jedini cent ljudima koji su izmislili fundamentalne algoritme, kao što su na primer balansirana stabla, koji čine osnovu
bukvalno svih baza podataka. Tipično se patentiraju bezvezne stvari poput trivijalnih i očiglednih rešenja. Recimo, MS je patentirao prikaz slika sortiranih po datumima kreiranja, pa ako napišeš program koji to omogućava, da bi ga plasirao moraš prvo da im platiš patentna prava na "izum".
Kako to da su naučna dostignuća javno dostupna i besplatna? I tu ima izuzetaka, ali u nauci je ono što je mainstream javno dostupno. Vrlo mali broj fundamentalnih stvari je tajan. Tajne su obično stvari privremenog strateškog karaktera. Glavna otkrića nisu jer je potrebno i po 100, pa i više godina da bi našla primenu, budući da se nauka razvija mnogo brže od tehnike.
Istorija nauke i tehnike nas ne uči da su fundamentalna naučna otkrića neprimenljiva, već samo da do njihove primena jako sporo dolazi. Recimo, razvoj Matematike najvećim delom nije motivisan njenim primenama, ali do njih dolazi. To je nešto nalik na neminovni bočni efekat. Matematičari tragaju za dubinom, a po mojm skromnom ubeđenju, svaka ideja koja ima dubinu ima i nekakvu realizaciju, a samim tim i primenu.
No, zašto je nauka u razvoju toliko ispred tehnike? Pa upravo zbog tih patenata i tehnoloških tajni zbog kojih se svaka stvar mora izmišljati mnogo više puta nego što treba. Još devedesetih godina bismo imali bešumni kuler da je DEC hteo ikome da proda patentna prava. To samo usporava razvoj društva. Ne bih ja imao ništa protiv softverskih patenata kada bi se svima nacionalizovala sva imovina stečena besplatnom upotrebom važnih otkrića vezanih za računarstvo. O ovome mogu da napišem tri kilometra teksta, ali neću jer smo ionako otišli predaleko od teme.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.