Svakako da ostaju. Registry je jednostavna baza podataka dinamičke veličine sa vrlo frekventnim pristupom, pa je dosta skupo svaki put kada se nešto obriše skupljati (ili kada se upiše rastezati) fajlove na disku. Jednostavno novi podaci se upisuju na kraj, a obrisani podaci samo "markiraju" kao obrisani.
U Windows-u 95 postupak za optimizaciju registry baze je bio
1) Korišćenjem regedita za DOS, exportovati celu bazu u tekst fajl
2) Obrisati SYSTEM.DAT i USER.DAT
3) Ponovo napraviti bazu koristeći regedit u DOS-u (ne sećam se tačno switch-eva)
U Windows-u 98 koliko znam, situacija je nešto lakša, dovoljno je u DOS-u ukucati "scanreg /opt" (nedokumentovana opcija ako se ne varam, slično kao i "fdisk /mbr") i scanreg.exe će automatski obaviti posao.
Kad ste već tu (u DOS-u), obrišite iz Windows direktorijuma fajl Shelliconcache (doduše u DOS-u će to biti SHELLI~1, hehehe), u kome Windows Explorer kešira ikone radi bržeg pristupa -- ovaj fajl zna da se poveća ihaha, a i ti stari Windowsi znaju da se zaglupe oko ikona.
Napomena 1: Kad iz DOS-a brišete ili menjate ove sistemske fajlove, koji obično svi imaju System, Hidden i ponekad Read-Only atribut, moraćete prvo da im skinete atribute, komandom poput
attrib -h -r -s user.dat
Napomena 2: Uvek kad radite sa registry bazom, prvo je izbekapujte dok je u radnom stanju. Dovoljno je prekopirati system.dat i user.dat u neki privremeni direktorijum.
Napomena 3: Ovo sve je priča vezana za Windows 9x, dakle već je pomalo rustična.
Napomena 4: Kad kažem "u DOS-u" to ne znači da otvorite komandni prompt, nego da potpuno izađete iz Windowsa u "DOS mode".
Malo i preterah sa ovim napomenama...
int rand(void);
Those who do not understand Unix are condemned to reinvent it, poorly.
Upali lampicu — koristi Jabber!