Dok je u Singapuru ogroman pritisak na decu, a kod srednjoškolaca i popriličan broj samoubistava, slično kao u Južnoj Koreji, u Finskoj su deca mnogo opuštenija i nema testova od kojih im zavisi budućnost po sistemu sve ili ništa, a deca su rasterećena od obimnog gradiva i velikog broja domaćih zadataka, kao i kontrolnih, testova, i sl.
Našoj deci se nameće singapurski model, ili bolje reći ruski/kineski/korejski, gde su deca zatrpana ogromnim brojem predmeta sa sve obimnijim gradivom, a sa druge strane na to treba dodati i biznis u vidu izdavanja udžbenika koji je izgleda na prvom mestu pa se reforme više rade zbog toga da bi svi morali da kupuju nove udžebnike nego da bi se nešto suštinski poboljšalo.
Sa druge strane, deca bi radije finski model, jer kad pogledaju dokumentarce, ispada da se deca u školi samo zezaju, imaju slobodnog vremena koliko hoće, nema domaćih, manje časova nego što sada ima kod nas, itd.
Međutim, previđa se da, iako nama liči da se tamo deca u školi zezaju, ona kroz to zezanje moraju da nauče maltene sve i što onda deca u Singapuru, samo što su posvećena suštini i učenju da sama razmišljaju umesto da budu zatrpana obimnim gradivom koje će svakako ponovo učiti na višem nivou obrazovanja - npr. zašto neko mora iz hemije da uči sve i svašta u osnovnoj školi, pa potom u gimnaziji, a studiraće nešto gde ima puno hemije pa će sve to učiti ponovo? Isto važi za biologiju, istoriju, geografiju... bitno je dobro naučiti osnovne stvari, odnosno imati dobru osnovu za dalje obrazovanje.
Kad bih morao da biram, ja bih ipak izabrao finski model, pa ko hoće i voli da uči, neka uči više, a ovi što neće da uče, neka se zezaju kroz školu, ionako će sutra biti vozači kamiona, autobusa, radnici u supermarketu... a za takva radna mesta ne treba trošiti ono malo dobrih nastavnika i profesora u školama, već njima treba dati one najbolje učenike koji žele nešto da nauče.
Danas na nekom druženju pričamo o situaciji u osnovnoj školi, jedna koleginica radi kao nastavnica, jednostavno je pritisak na sve nastavnike da se ne daju ocene 1, da deca imaju što bolje ocene, itd. Ko je previše strog, jednostavno će da leti iz škole, jer godinama u mnogim školama zapošljavaju nastavnike na određeno, pa ako je neko previše strog, bude lako zamenjen.
A deca redovno prate sve izmene zakona i znaju šta su njihova "prava", pa više nastavnici ne smeju da daju kratke 15-minutne kontrolne vežbe i sl.
Efekte aktuelnih "reformi" videćemo za 5-10 godina, ja mislim da će i oni koji nisu pobegli odavde tada rešiti da odu, jer stižu generacije koje uče samo koja imaju prava, a obaveze nigde ne postoje u njihovom rečniku.