Citat:
varaxi28:
Pozdrav svima, još jednom bih molio da mi neko opiše svoje iskustvo na zakletvi u bg-u, a da je pri tom podneo zahtev za državljanstvo i za dete...(da li je potrebno i da dete dođe,da li nešto pitaju za dete, oko formulara šta i kako, itd...??!)
I oko podizanja pasoša u Segedinu isto...(da li je potrebno i da dete vodim sa sobom zbog slikanja, da li i dete može dobiti pasoš odmah na deset godina..??!)
Hvala Vam unapred!!
Iskustva drugih! Da dete se vodi zbog slikanja,zavisi od starosti deteta!
Nisam bio na zakletvi u Beogradu, ali jedan član foruma je jednom jako detaljno opisao proces zakletve u BGu, pa sam taj njegov/njen opis sačuvao. Dakle, sledeće što ću napisati je copy-past tog komentara, ja ga prenosim u celosti:
evo danas sam bio na zakletvi, pa da prepricam. Oko 12h, je izasla sluzbenica iz ambasade i pozvala nas unutra, gde se nakon stepenica ulazi u hol. Tu nam je pozelela dobrodoslicu, i objasnila citav program zakletve. Nakon toga je po abecednom redu pocela da proziva kandidate, a mi bismo prilazili stolu i davali LK ili pasose, ko je kako vec i gde predavao, uz neko neobavezno pitanje, gde ste predali, gde ste ili kada ste rodjeni, cak i u kom keruletu u BP ste predali za jednog momka. Nakon toga je trebalo da se potpisem na dva papira, sa po dva potpisa, a ljubazna sluzbenica vam lepo pokaze i gde. Tada vam ta ista sluzbenica daje i dva spojena papira, Nyilatkozat i neki papir vezan za statistiku. Posto nas je bilo poprilicno, a svako bio nakon potpisa seo za prvi prazan sto i popunjavao te papire, nije vise bilo sl.mesta ni u tom holu za stolom na zidu, kao u pekari, a niti u prostoriji leevo od hola, gde je bilo cetiri, pet stolova, pa su preostali kandidati morali da se snalaze ili da cekaju ove prve da zavrse. Citavo to popunjavanje je teklo pomalo smotano jer je bilo dosta ljudi koji nisu znali kako se sta popunjava, pa bi se to teglilo. Momci iz osoblja su izneli case sa vodom, tako su ljudi mogli da se posluze. Nakon toga je opet ona sluzbenica odrzala kraci govor o pasosima, o mogucnosti preseljenja u Madjarsku i sl. a naglasila je i cenovnik pasosa u BGu i u Madjarskoj kao i podatak da ako danas zakazemo predaju zahteva za pasos u ambasadi, prvi slobodan termin je tek krajem novembra! Na kraju govora nas je zamolila da pogasimo mobilne i da udjemo na klizna vrata iza nje, koja su otvorila dvojica momaka, a iza vrata je bila svecana salam koja se nalazi u cosku zgrade i najbliza je Kalenic pijaci, da biste se lakse orijentisali, tako da je ona prostorija sa stolovima tranzitna, odnosno nalazi se izmedju hola i sv.sale.
Tu nas je cekao konzul i kako smo seli, jedna zena je odrzalaa kraci govor, nakon cega je intonirana himna. Nakon toga nam je konzul odrzao kraci govor od oko minut, dva, nakon cega je odmah pocela i dodela koja je isla kao po loju jer smo sve papire vezane za to potpisali jos na pocetku, da ne bismo gubili vreme ovde i pravili guzvu. Onda je konzul odrzao govor od oko 15tak minuta i pricao o raznoraznim stvarima, kako ovime ne samo da postajemo drzavljani Madjarske nego i EU i u njoj imamo ista prava kao i nemci, spanci, francuzi itd. Zatim o izborima koji su bili u aprilu, ali je naglasio i mogucnost da i sami glasamo na nekom od sledecih. Nakon tog govora je usledilo intoniranje Szozata, koji ujedino oznacava i kraj ceremonije nakon cega po automatizmu oni isti momci otvaraju ona ista klizeca vrata i posluzuju prisutne sampanjcem ili kokakolom ko ne pije alkohol. Konzul je isao od coveka do coveka i nazdravljao sa svima. Nakon toga je zakletva tehnicki bila gotova i ko je hteo, mogao je odmah da podje, ko je hteo mogao je da ga sa konzulom uslika fotograf, a ko je hteo mogao je da ostane na "caskanju" u onoj prostoriji izmedju.
Sve u svemu prigodna svecanost, sve je utabano i uigrano, a vi samo treba da se pojavite.
Pozdrav svima.
Ja danas privedoh svoje 15-to mesečno putovanje kraju. Zakletva je bila u BG u 12h. Sam postupak je opisan u nekoliko prethodnih postova, ali evo i mog viđenja za sve koje to zanima.
Par minuta pre 12 otvorena je kapija i službenice su nas legitimisale na samoj kapiji pre nego što su nas pustile u hodnik. Bilo je, po mojoj proceni, nekih 50-tak ljudi - što samih kandidata, što gostiju. Kada se to završilo pustili su nas u hol, gde smo svi stali naspram stola gde su stale dve službenice koje su nas legitimisale na kapiji. Pošto je jedna od njih govorila o popunjavanju statističkih upitnika i formulara koji služi za prijavljivanje u njihov glasački sistem (ako sam dobro razumeo taj deo), krenule su da nas prozivaju po abecednom redu. Kako smo prozivani, prišli bi stolu, gde smo pitani za datum i mesto rođenja i za datum i mesto rođenja deteta, ako se državljanstvo traži i za dete. Mene su pitali da li sam vežbao u međuvremenu mađarski, na šta sam odgovorio da sam učio svaki dan, što i jeste istina. Njih dve su se osmehnule, ja sam potpisao dva formulara koji ostaju kod njih, dobio onaj statistički formular i onaj za izbore i onda sam prešao u susednu prostoriju, gde smo posedali na fotelje i krenuli da popunjavamo formulare. Znači, kako je ko završio sa legitimisanjem, tako je dolazio sa formularima u tu prostoriju. Popunjavanje je potrajalo, dok smo se svi međusobno isproveravali, konsultovali itd. Kada smo završili sa tim jedna od one dve službenice je došla i pokupila formulare i onda detaljno objasnila procedure i cenovnike oko izrade pasoša. Kada se to završilo, otvorena su klizna vrata i ušli smo u prostoriju sa poređanim stolicama i stolom, za kojim je već stajao konzul. Posle njegovih uvodnih reči i pozdrava prešlo se na intoniranje himne, zatim smo poslušali prigodni odlomak koji je pročitao jedan mladić. Sve to je pratila i fina muzika. Onda smo svi ponovo ustali i izgovorili zakletvu. Posle toga je usledila dodela uverenja o državljanstvu i lakcim kartica, što je i fotografisano. To sve dobijete u već pripremljenoj fascikli. Kada su sva uverenja podeljena, ušli su momci koji su doneli šampanjac i sokove. Svako je uzeo šta je želeo a konzul je išao i nazdravljao od jednog do drugog. Posle toga je svako ko je želeo prišao konzulu da se fotografiše a posle fotografisanja fotograf bi uzeo vaš email na koji će vam fotografije poslati.
Zakletva u Beogradu, 17.09.15.
12:00 Dve ljubazne službenice izlaze da nas pozovu. Jedna od njih je ona simpatična žena sa kojom smo razgovarali telefonom. Pokazujemo lične karte, polako ulazimo.
12:10 U holu nam pomenuta gospođa detaljno objašnjava kako i zašto da popunimo papire koje će nam podeliti i gde još treba da se potpišemo. Prozivaju nas redom, odgovaramo na pitanje kad smo rođeni - u svrhu provere tačnosti podataka na okiratu. Potpisujemo se gde treba. To traje. Ima 30-ak ljudi.
12:30 Ulazimo u drugu prostoriju, gde se udobno smeštamo. Popunimo formulare za 5 minuta. Ostatak vremena ćaskamo i pomažemo ljudima koji imaju problem da razumeju neko pitanje. I to traje.
13:00 Gospođa objašnjava proceduru za vađenje pasoša, a zatim nas uvodi u svečanu salu.
13:05 Konzul nas pozdravlja, pevamo himnu, deklamujemo zakletvu, zatim on drži lep govor. Donose nam šampanjac i sokove za decu. Konzul svima prilazi i nazdravljamo.
13:35 Slikamo se, zatim se dogovaramo sa fotografom oko slanja slika i plaćamo mu. U isto vreme, u drugoj prostoriji je posluženo koktel pecivo. Ljudi se šetaju rasterećeni i čekaju da prvi krene kući; zatim svi pohrle ka izlazu. Gospođa nas isprati. Divan osećaj.
*Većina ljudi je bila na visini situacije. Međutim, jedan skoro punoletan dečko nije umeo da kaže kad je rođen, a njegov otac se jako namučio sa popunjavanjem statističkog formulara i - nikom ništa. Mislim da konzula apsolutno ne zanima da propituje nekoga kome je državljanstvo već odobreno.
**Vreme je navedeno otprilike, nisam baš sve vreme gledala na sat :)