Pa učenica je u pravu! Čak i dve prave između kojih udaljenost nije konstantna ne moraju da se seku.
Te dve prave se asimptotski približavaju ali se nikad ne seku. Beskonačnost jeste zagonetna, ali neki
odnosi su jednaki i u konačnosti i u beskonačnosti. Dve su velike zagonetke u matematici problematično
tumačene, a to su pojmovi beskonačnosti i nule.
Pogledaj ovu sliku:
Na slici je dat četverougao ABCD. Duž BC jednaka je dijagonali BD.
Rastojanje između tačaka C i D možemo menjati, odnosno i smanjivati. Dokle?
Sledeći
djoka_l pogrešno primenjen princip tačka C nikad ne može prići tački D, odnosno
Ahil nikada ne može stići kornjaču.
djoka_l jednostavno negira
kontakt kao pojavu.
Tačke C i D mogu postojati iako su u kontaktu, ali rastojanja među njima nema - to je osnovna
karakteristika kontakta. To rastojanje ne može biti manje.
Dok god postoji taj kontakt postoje i obje tačke, odnosno postoji četverougao, ali kada su obje
tačke na istom mestu, onda četverougao ne postoji - on je prešao u trougao kao drugi geometrijski
oblik.
Citat:
Ne mora. Za bilo koju pozitivnu vrednost imaš beskonačno mnogo drugih vrednosti koje su manje od nje, a veće od 0. Ne samo da ih postoji prebrojivo mnogo (alef nula), nego ih ima neprebrojivo mnogo...
Ovo jeste tačno, ali neprebrojivost konačnih vrednosti ne isključuje kontakt, a
kontakt ne poistovećuje
tačke u kontaktu - to su i dalje dve tačke.
Kada se radi o umanjivanju pozitivne ordinate onda je svaki deo te ordinate pozitivan ili ako podelimo
pozitivnu ordinatu na beskonačno mnogo delova svi oni moraju biti pozitivni jer kad ih saberemo
dobićemo tu pozitivnu ordinatu. Kontakt, naravno, nema dimenziju pa nije ni pozitivan ni negativan a
predznak ispred nule označava u kom polju se nalazi kontakt.