Citat:
pctel:
Ja sam se oduvek pitao zasto ljudi biraju najskuplji moguci model ugovora, kada postoje drugi gde je porey znatno nizi, a sad mi pade na pamet situacija gde je porez ekstremno nizak:
Dakle, po definiciji:
Porez na prenos apsolutnih prava plaća se kod prenosa uz naknadu:
...
2) prava intelektualne svojine;
...
Dakle, ako fizicko lice napravi sajt koji je njegova intelektualna svojina, pa ga zatim u potpunosti ustupi pravnom licu, potrebno je platiti porez od 2.5% na ostvarenu cenu.
Dobijenu licencu pravno lice knjizi kao osnovno sredstvo, na osnovu cega dobija poreski kredit kod poreza na dobit, tako da anulira cak i tih placenih 2.5%.
Jedno od osnovnih pravnih nacela je da ono sto nije zabranjeno, to je dozvoljeno, pa ako neko zna član zakona po kojem je ovo zabranjeno neka citira, ja takav nisam nasao.
To uopste nije toliko prosto, cak i da ignorisemo sta je SAJA naveo, jer:
- prodavac treba da plati 15% poreza na kapitalnu dobit
- firma mora platiti 15% poreza na dobit, jer takva osnovna sredstva NE ulaze u trosak direktno vec ostaje kao dobit. Mogu dobiti neki poreski kredit, ali u pitanju je samo amortizacija u ovom slucaju, pa ispada oko 10% poreza na dobit (33% je amortizacija na IT stvari ako se ne varam).
Znaci dolazimo do 27.5% poreza. (konkretnih, jer se sva tri poreza, 15%, 10% i 2.5% racunaju na bruto sumu, ne na "ostatak")
Mislim da je autorski ugovor ovde najlaksa stvar, a i realno je primenjiv, nije varanje. Moze i on biti zaposlen na mesec dana, bez prava produzetka (ne znam da li je ovo legalno moguce?), pa da bude jos nizi porez, jer su em porezi/doprinosi nizi (% od bruto), em ima odbitka :)