pa naravno, mada ubedjen sam da se bolji film moze napraviti i crtanjem flomasterom po toalet papiru. ono je neverovatno sta su uspeli da naprave, evo samo jedna od kritika na netu
http://disastermovieworld.com/2011/08/04/2012-ice-age-2011/
inace ova slika je zadnja scena filma:
misim ocigledno nema hepienda jbg.
spoiler alert!
osim rezije, scenarija, montaze itd, gluma je poseban deo ovog spektakla. tesko je odluciti ko je gori glumac, klinac na metu, droljasta kcerka ili ostatak ekipe, mada nisam siguran da su to uopste glumci. moguce da su pokupili neke beskucnike i zatvorili ih 2 dana bez hrane, vode i heroina, i onda ih pustili da lutaju po studiju. onaj sin je poseban slucaj, bojao sam se da se ne onesvesti od glumackog napora, a posebno su zanimljivi tonovi koje proizvodi, delovao je poput vrapca koga siluju laste. za razliku od elegantne mame za koju nije sigurno da li se probudila ili ide da spava, i koja uvek pogresi i smeje se kad treba da pravi panicnu grimasu i obratno. cale je napravio potpuno legendaran potez kada je stavio usta na ono crevo i poceo da uvlaci benzin u sceni koja nema nikakvu svrhu u filmu ili uopste na planeti osim da vidimo kako mesha hemikalije i onda bude neka eksplozija, i tako, kome nije jasno zasto eksplozija u sred filma jednostavno ne razume umetnost. draga kci ima potpuno kultnu scenu u nju jorku kada susrece decka nakon leta, i posle 10 sekundi mu kaze 'lec bek tu d dorm tu ful araund'. ako neko misli da se fraza 'idemo natrag...' ne upotrebljava kada se ljudi tek susretnu posle par meseci gadno se vara. a zastitni znak filma je izmedju ostalog recenica 'oh my god' koju ponavljaju verovatno 78 puta. to se nazalost ne moze reci i za najbolju kcerkinu prijateljicu koja nije stigla ni da promrlja zadnje o.m.g tog kobnog dana kada je munja nacrtana kredom udarila nacrtanu zgradu upravo u njen prozor, praveci veliki krvavi krug na njenom celu, kako munje i gromovi obicno i rade, od cega je naposletku i izdahnula u hodniku znacajno prevrcuci ocima. dok se ovi tragicni dogadjaji smenjuju i glecer nastavlja da juri 300 km/h prema nju jorku, primecujemo izvesnu tenziju izmedju kcerke i njenog anoreksicnog decka u vezi toga da li da skrenu levo ili desno, ali konacno zagrljeni miruju u nekom zaklonu. tu saznajemo da je decku cale poginuo jos u prvim momentima posle erupcije- u finskoj a gde bi drugo, ali ipak nakon sto je proteklo vec 2, 3 sata od pocetka katastrofe potpuno je dosao sebi i drago mu je sto je sa svojom devojkom, i ne bi mu u tom trenutku bilo nigde lepse nego u nju jorku gde cekaju udar glecera na minus pedeset. i onda tu se svi oni malo dovikuju po nju jorku ali se konacno pronalaze, i zagrljeni svi poginu od udara glecera. ah da, da ne zaboravim, na pocetku filma dijalog caleta i shefa:
shef: idi kuci.
cale: sta?
shef: idi kuci
cale: sta?
shef: ok... sprema se apokalipsa. idi u meksiko.
ovo je samo mali deo ovog kultnog filma. neprocenjivo.