AMD kao i Intel, Cyrix, ... kao i gomile frugih proizvodjaca procesora je poceo svoj razvoj klonirajuci procesore konkurentskih firmi.
Dakle to je jedan od sasvim normalnih nacina poslovanja, jer su troskovi kloniranja procesora manji od troskova razvijanja novih procesora.
Ipak, ni samo "kloniranje" nije bas jednostavan posao jer vam je, za pocetak, potrebna cela grupa strucnjaka u polju elektronike i reverznog inzenmjerstva.
Sem ako ste spremni da saljete "nocne radnike" u suparnicke firme, koji bi obijali sefove i kopirali planove procesora (kao u filmu) potrebna vam je veca suma novca i vremena.
Procesor sam po sebi, nije bas jednostavna igracka, jer se sastoji iz "svega" nekoliko desetina miliona logickih kola. Svakako da je malo nemoguce naci genija koji ce ti odmah sesti za stol i nacrtati plan celog procesora za par minuta, jer sam proces kloniranja tece ipak malo drugacije.
U biti naziv "kloniranje" je pomalo i neistinit, jer ne postoji mogucnost da se procesor rastvori i da se vidi njegova arhitektura. Jednini nacin za resavanje tog problema jeste upotreba reverznog inzenjeringa.
Naime iako kazemo da je AMD klonirao Intelove procesore, AMD je u biti napravio sasvim novi procesor, koji nema ni priblizno istu arhitekturu.
Sve sto mozemo reci za taj procesor jeste da on funkcionise na nacin slican funkcionisanju Intelovih procesora. Kad bi AMD nekako bio u mogucnosti da kopira celokupnu arhitekturu Intelovih procesora, dobili bismo procesore koji bi identicne rezultate na razno-raznim testiranjima.
Medjutim, poznata je cinjenica da inzenjeri AMD-a duzi niz godina nisu mogli da provale funkcionisanje FPU dela Intelovog procesora, tako da su AMD-ovi procesori postizali znatno slabije rezultate u racunanju sa pokretnim zarezom.
Sa pojavom Athlona, situacija se promenila. Ne samo da je Athlon, po broju instrukcija, uveliko prestigao tadasnje PII i PIII procesore, vec je postigao mnogo jace rezultate u testovima sa pokretnim zarezom.
...
"Hmmm", rekao je, "...suprostavlja se nadrealizmu prikrivene metafore..." Razmišljao je tome na trenutak, a onda je zatvorio beležnicu s mrkim osmehom.
"I smrt je za njih suviše dobra"