Izvinjavam se malo na duzini, ali hteo sam da napisem sto vise, da ne bude da je onaj prethodni post bio samo prazna prica, postoji jos ljudi koji su se bavili slicnom ili istom tematikom, od kojih su neki veoma poznati sto cete odmah i videti.
Jedan od ljudi koji je takodje smatrao da je Zemlja suplja je i briljantni engleski astronom Halej, koji je otkrio i svima poznatu Halejevu kometu, koja prolazi pored Zemlje svakih 75 do 76 godina. Halej je bio fasciniran Zemljinim magnetnim poljem, prvi je primetio da pravac prostiranja magnetnog polja neznatno varira tokom vremena i jedini nacin da ovo shvati bio je da usvoji teoriju da ne postoji jedno nego vise magnetnih polja Zemlje. Halej je verovao da je Zemlja suplja i da se unutar nje nalazi druga sfera sa svojim magnetnim poljem. Ustvari, da bi odrzao svoju teoriju varijaciju promene prostiranja magnetnog polja Halej je predlozio da se Zemlja sastoji od cetiri sfere, svaka se nalazi unutar one prethodne.
Halej je predlozio da ne kazemo tvrdio i da je unutrasnjost Zemlje naseljeno zivotom i da je imalo atmosferu koja je ispunjena svetloscu. Mislio je da je poznati fenomen aurore borealis ustvari izazvan gasom koji je izlazio iz te atmosfere kroz tanku koru koja se nalazi na polovima.
Drugi su prihvatili ovu Halejevu teoriju o supljoj Zemlji cesto dodajuci svoje ideje. U 18. veku Leonard Euler, svajcarski matematicar, promenio je Halejevu teoriju o vise sfera u teoriju o jednoj supljoj sferi koja je sadrzala Sunce precnika 600 milja, i koja je pruzala toplotu i svetlost naprednoj civilizaciji koja je zivela tamo. Kasnije je skotski matematicar Ser Dzon Lesli predlozio teoriju da postoje dva Sunca unutar Zemlje, koja je on nazvao Pluto i Proserpina.
Jedan od najzescih zastupnika teorije o supljoj Zemlji je bio amerikanac Dzon Sims. Sims je bio biznismen i bivsi oficir. Sims je verovao da je Zemlja suplja i da se na Juznom i Severnom polu nalaze ulazi, 4000 i 6000 milja siroki koji su vodili u unutrasnjost. Sims je posvetio vecinu svog zivota unapredjujuci svoju teoriju i prikupljajuci sredstva za ekspediciju na Severni Pol kako bi istrazio unutrasnju Zemlju. Nikada nije doduse uspeo, ali nakon njegove smrti jedan od njegovih sledbenika, novinski urednik Dzeremaja Rejnolds pomogao je svojim uticajem da se izvrsi pritisak na americku vladu da posalje ekspediciju na Antarktik 1838. godine. Iako nisu uspeli da nadju ulaz u unutrasnjost Zemlje doneli su nazad dokaze da Antarktik nije samo ledena ploca nego Zemljin sedmi kontinent.
Marsal Gardner je otkrice mamuta zamrznutog u ledu Sibira 1846. godine iskoristio kao dokaz postojanja unutrasnje Zemlje. Gardner je prihvatio teoriju o jednom suncu unutar Zemlje i predlozio teoriju da je mamut tako dobro ocuvan zato sto je umro u skorijem vremenu (u unutrasnjosti Zemlje). Gardner je smatrao da mamuti i ostala izumrla bica lutaju slobodno kroz unutrasnjost Zemlje. Ovaj jedan koji je pronadjen u ledu Sibira je izasao i lutao napolju jer je izasao kroz rupu na Severnom Polu, umro je od zime tj sledio se i doplutao na santi leda do Sibira.
U istoj deceniji pojavila se nova teorija o supljoj Zemlji. Ova teorija je bila produkt mozga coveka koji se zvao Sajrus Rid Tid. Tidova teorija je govorila da je Zemlja suplja sfera i da postoje ljudi koji zive u unutrasnjosti. U centru sfere postojalo je sunce, kojem je jedna polovina bila obasjana svetloscu a druga polovina u mraku. Kako se Sunce okretalo odavalo je utisak da postoji svitanje i sumrak. Gustina atmosfere u centru sfere nije dozvoljavala da posmatraci vide nebo i drugu stranu sveta. Zanimljivo je da Tidova teorija nije uspela da bude oborena od strane matematicara striktno gledajuci sa strane geometrije, s obzirom da spoljasnost sfere moze da se preslika u unutrasnjost sfere bez mnogo truda.
Tid je promenio svoje ime u Koresh i osnovao nesto najslicnije danasnjem kultu. Nakon kupovine 300 hektara zemljista na Floridi proglasio je sebe za mesiju nove religije. Umro je 1908. godine i nije uspeo da dokaze svoje teorije i ideje.
Cak i nakon njegove smrti neki su nastavili da prate njegove ideale i ideje. Postoji prica da je tokom Drugog svetskog rata Hitler poslao ekspediciju na balticko ostrvo Rugen. Tamo je dr. Hajnc Fiser usmerio teleskopski fotoaparat u nebo u pokusaju da uslika britansku flotu preko suplje unutrasnjosti koristeci konkavnost Zemlje. Nije uspeo u tome i britanska flota je ostala bezbedna.
Nakon Drugog svetskog rata jedno vreme je postojala povezanost nacisticke Nemacke i prica o supljini Zemlje. Autor vise knjiga o UFO fenomenu ("Neidentifikovani leteci objekti - tajno oruzje nacista?") Ernst Zundel tvrdio je da su se Hitler i njegov poslednji bataljon ukrcali u podmornicu na kraju rata i pobegli u Argentinu, gde su napravili bazu za letece tanjire koji vode ka unutrasnjost Zemlje preko Severnog pola. Zundel je takodje smatrao da su nacisti posebna rasa ljudi koji dolaze iz unutrasnjosti Zemlje.
Kako je vreme prolazio ideja o supljoj Zemlji sve je vise prelazila iz domena nauke u predmet koji se bavio naucnom fantastikom i fantazijom. Mozda se ovo desilo jer je sve vise otkrica pokazivalo da ne postoji validnost u dokazima za vecinu teorija o supljini Zemlje. Americki admiral Ricard Bird nastavio je da dokazuje da ne postoji dokaz tih teorija. On je 1926. godine preleteo preko Severnog pola a 1929. godine preko Juznog pola i nije primetio nijednu rupu za koju su tvrdili da vode u unutrasnjost Zemlje. Takodje, i fotografije koje su slikali astronauti iz svemira pokazuju da ne postoji supljina koja je ulaz. Moderna geologija dokazuje da je Zemlja uglavnom napravljena od cvrste mase.
Jedan od poklonika ideje o supljoj Zemlji nasao je dokaz u fotografiji koju je NASA uslikala na Severnom polu. Nazalost, pokazalo se da je ta jedna fotografija ustvari mozaik vise fotografija koje su uslikane tokom 24-satnog vremenskog perioda, i da su svi delovi slike uslikani tokom dnevnog svetla a da crna rupa na vrhu fotografije (za koju je on tvrdio da je dokaz postojanja ulaza) predstavlja deo arktickog kruga koji nije bio osvetljen tokom dana u zimskim mesecima.
Ipak, mozda jedna od najpoznatijih prica o supljoj Zemlji je ona napisana od strane Zila Verna "putovanje u srediste Zemlje". Knjiga pokazuje trecu teoriju koja je mozda odrzanija od ostale dve. Ona glasi da prolaz sa povrsine vodi u podzemne pecine u kojima cveta zivot. U knjizi tri naucnika se penju na neaktivan islandski vulkan u pokusaju da nadju put do sredista Zemlje. Nisu uspeli, ali su nasli put do podzemnog mora koje je puno praistorijskih zivotinja ukljucujuci i plesiosaurusima.
Zil Vern je mozda bio najblizi istini,vise nego sto su mnogi ocekivali. Godinama su naucnici pokusavali da pronadju dokaz za tvrdnju da ispod povrsine buja zivot bez sunceve energije koja bi im dala sve sta im treba. Sada su istrazivanja pronasla bakteriju koja jede kamenje i koja moze da zivi i na dubini od jedne milje. U Rumuniji, ceo ekosistem, ukljucujuci paukove, skorpione, razne bube, nadjen je odsecen u pecini, ispod povrsine pre 5.5 miliona godina. Jedan mali dodatak a povezan sa ovom pricom, na Antarktiku je pronadjena bakterija unutar stene koja potice sa Marsa, tako da postoji mogucnost da zivot buja ispod povrsine i na Marsu :)
Backup not found: (A)bort, (R)etry, (P)anic.
Computers also eliminate spare time.
There were computers in Biblical times. Eve had an Apple.
Koristite
Jabber