Stoji i cinjenica da razlicite zemlje imaju razlicita iskustva sa inkluzijom.
Bojim se da nama preostaje da se zapitamo kako da to najbolje sprovedemo,
a ne da se pitamo inkluzija "da ili ne", jer na to pitanje je stavljena tacka "od gore".
Isto kao i pitanje sa odnosom prema homoseksualcima i njihovim paradama.
Moze neko jos 10 godina da rusi grad i unistava, ali na to pitanje je stavljena
tacka. Imaju PRAVO i gotovo. Isto tako, za vreme NATO bombi, moglo se odma
zavrsiti, a mi smo 3 meseca dobijali bombe po glavi, ljudi ginuli, traumirali se i zracili.
Ne da nismo nista postigli, nego smo imali mnogo gori ishod.
Znaci, da li ces prihvatiti nesto odmah, ili ces prihvatiti posle par samara... bitno da ce na kraju tako biti.
Isto je tako i ovde. Krajnje je vreme da iz SVOG iskustva naucimo da se nuznim
promenama treba PRILAGODITI, a ne tvrdoglavo glavom u zid. Ustvari ja mislim
da je velika vecina ovog naroda toga i svesna, ali ostaje uvek uticajnih manjih grupa
i pojedinaca koji vuku prema dole i udaraju (uglavnom NASIM) glavama o zid.