Bata Branimir Nikolić Beograd
Član broj: 7232 Poruke: 202 *.telekom.rs.
|
Prvo o navikama i opštem neznanju o higijeni i zdravlju zuba: Ja se svojih roditelja bukvalno ne sećam sa zdravim zubima. Dakle, pokvarili su ih i počeli gubiti pre nego što seže moje sećanje.
Prvo iskustvo sa zubarom je bilo u toku predškolskih pregleda za upis u školu, kada sam osetio i zapamtio mučenja bušilicom. Kasnije u životu sam , videvši svoj karton iz tog vremena , shvatio da su mi svi mlečni kutnjaci, ili kako se već zovu ti zubi sa strana, bili zahvaćeni karijesom.
Možda me sećanje vara, ali čini mi se da su moji roditelji tek tada počeli da me upućuju na pranje zuba (?!)
Moje razumevanje obaveze pranja zuba koje sam od njih dobio u tom dečijem razdoblju je bilo, otprilike, da je to samo
još jedna nerazumljiva obaveza koju radim jednom dnevno - pred spavanje zato što oni tako kažu ali i ne rade sami.
Kasnije sam rastući i saznavajući sam ponešto , polako dobijao razumevanje zašto se, kada, i kako peru zubi.
Navika koju sam vremenom sam razvio , i koju i danas praktikujem je da perem zube posle svakog obroka, ako je moguće. Ako je obrok bio topao ili kiseo , u prvom momentu samo promućkam vodu u ustima, pa perem zube posle
dvadesetak minuta. To zato jer sam čuo da se toplim ili kiselim jelom površinski sloj zuba na neki način omekša, i onda
slabije "trpi" mehaničko dejstvo četkice.
Za konac sam saznao tek početkom svojih dvadesetih, i od tada ga koristim.
O zubarima i razlozima zašto idem jako retko, to jest kada osetim da postoji razlog:
Podrazumevalo se da se sve intervencije, osim najtežih, rade bez anestetika. Ako tražiš anestetik, ili te ismevaju ili
se ljutito trgnu , u fazonu "oćeš ti da me učiš šta da radim !?".
Ja sam na svoju sreću imao (i imam) pravilne i zdrave zube. Sve ružne priče o nestručnosti ili nezalaganju zubara,
kao i o očajnoj situaciji sa nemanjem opreme za rad,
koje su uticale na moju apsolutnu nezainteresovanost da ih preventivno posećujem, bili su tuđa iskustva,
ali ni malo ne sumnjam da su bile istinite.
A onda , dveiljade i neke, dok su još bili na budžetskom plaćanju, mene zadesi neko ispadanje plombe (jedna od onih
predškolskih), i zubarka kod koje sam se zadesio vidi da ispod ima i karijes, koji je morao da se burgija.
Ja tu odpatim dve sesije bez anestetika, jer kad sam pomenuo mogućnost istog, dobio sam podrugljiv osmeh i pitanje da li sam ja muško. Tada sam takođe od zubarke čuo da je tzv. crna , ili "stari tip" plombe bolji jer je dugotrajniji.
Posle par godina, kada su im promenili način plaćanja, meni ispadne još jedna plomba od onih predškolskih, i odem kod iste zubarke.
Prvo, tokom pregleda rekla mi je da na svim mestima gde imam stare plombe vidi karijes.
Drugo, svojom inicijativom davala mi je anestetik za svaku intervenciju.
Treće, svaka plomba, sve na "zadnjim" kutnjacima, bila je tzv. bela.
Na moje pitanje kako to da se karijes pojavi na svim mestima gde već imam plombu, i to plombe dve iz predškolskog
doba, i jedna iz srednjoškolskog, od kojih je jednu ona menjala par godina ranije, nije imala jasan odgovor - "eto pojavio se karijes, nema tu pravila"
Na moje pitanje zašto sada anestetik tako spremno daje , praktično kao normalan deo procedure, a ranije me pitala
ono što me pitala, odgovor je bio - shvatila je da je i njoj lakše kada ne mora da često staje sa radom da bi se pacijent
odmorio od trpljenja bola.
Na moje pitanje zašto mi ne stavlja crne plombe, jer je sama rekla da su bolje a i zubi su zadnji, pa estetika nije u pitanju, odgovor je bio da sada više i nemaju te crne - "ne proizvode se".
Otprilike , kao kad se ode kod mehaničara , a ne zna se o kolima , dobije se račun po specijalnoj tarifi za neznalice.
Za sada mi plombe dobro stoje.
|