Utopio se pop što nije ruku dao
Ukrcaju se u jedan čun pet-šest prostaka i jedan pop da se prevezu preko jedne rijeke blata, dok na jedan mah puhne žestoki vjetar i izvrne se čun te svi u blato. Po sreći svi su znali plivati do samoga popa, dok načnu se topiti, te se svaki od njih uhvati za čun i preplivaju na drugu stranu. Kad se vrate kući kažu popadiji sve kako je bilo, i da se pop bez pameti i bez potrebe utopio. Stane u sav plač popadija kukati kao kome je nevolja, pak ih zapita:
— Kako se utopio?
A oni joj odgovore:
— Kad se izvrnu čun i mi svi u vodu panusmo, svi jednogrlice zavikasmo: „Daj, pope, ruku! Daj pope, ruku!" i on mogaše lasno dati tek da hoćaše, ma ne htede i utoliko se utopi.
— Znam ja, kukavna kukavica — reče popadija — da je tako! Ma da ste mu zavikali: ,,Na, pope, ruku", hoćaše skapulati, jer je vazda — teško mene! — naučio uzimati, a ne davati.
http://dankir.ru/content/view/10096/92/