@stil,
veruj mi da sa simpatijama gledam na ovaj tvoj mladalački,
romantičarski zanos kojim prizivaš ono čega u realnom životu nema ni koliko za
crno pod nokat, a verovatno toga neće nikada ni biti.
Razloge za to(barem jedan mali deo) dao ti je a1200...
Davno, jako davno, analizirajući lik Žana Valžana u Igoovim
Jadnicima, na pitanje profesorice književnosti, odgovorio sam da je meni lik tog plemenitog čoveka izuzetno
realan i da bih ja na njegovom mestu slično ili čak istovetno postupao...
...na šta je usledio kratkotrajan muk i nakon toga profesoricina konstatacija:
-PA, TI NISI NORMALAN! JESI LI TI SVESTAN DA JE TO
IZMIŠLJEN LIK?!?!...
...TVOREVINA KOJA POSTOJI SAMO U PIŠČEVOJ GLAVI-i onda smirenijim tonom-
-nećeš ti baš mnogo dobro da prođeš u životu.
........................................
Kamo lepe sreće da sam još tada, u gimnazijskim danima, shvatio značaj profesoricinih reči.
Citat:
To mora da bude građanska inicijativa inače ništa od toga :)
Ne zameri,ali tebi se zasigurno pokvario
veker...
Možeš li da zamisliš situaciju da i od toga nema ništa...
...pokušaću to da ti slikovitije prikažem jednim citatom iz
Destog Uvida Džejmsa Redfilda:
Citat:
"Kažem Vam: zakon, red i poštovanje ljudskog života napuštaju
društvo. Svet se degeneriše u mentalitet rulje, kojom vladaju zavist i
osveta i koju predvode prevejeani šarlatani, i verovatno je prekasno da se
zaustave. Ali, znate šta? Nikome nije stvarno stalo. Nikome! Političari
neće uraditi ništa. Oni jedino vode računa o svojim ličnim feudima, i o
tome kako da ih zadrže. Svet se prebrzo menja. To niko ne može da
prati i zato samo želimo da budemo prvaci i da ugrabimo što više pre
nego bude kasno. To osećanje prožima celu civilizaciju i svaku
profesiju."
Uzdahnuo je i pogledao me. Ja bejah zastao na vrhu jednog brda da
osmotrim bliski zalazak sunca i pogledi nam se sretoše. Izgledalo je da
shvata da je otišao predaleko u svojoj tiradi, i u tom momentu poče da
mi izgleda sasvim poznat. Rekoh mu kako se zovem i on uzvrati svojim
imenom, Džoel Lipskomb. Zagledasmo se jedan u drugoga, ali on ničim ne dade do znanja da me
poznaje. Zašto smo se sreli u toj dolini?
Čim sam u mislima formulisao ovo poslednje pitanje, znao sam
odgovor. On pronosi glas o viziji Straha koju je pominjao Vilijams.
Podiđoše me žmarci. To je moralo da se desi.
Zagledah se u njega novom ozbiljnošću. "Da li zaista mislite da su
stvari toliko loše?"
"Apsolutno", odgovori on. "Ja sam novinar i možete da primetite da
je to stav koji preovlađuje u našoj profesiji. U prošlosti smo barem
pokušavali da radimo posao u okviru izvesnih celovitih standarda. Ali
više ne. Sve je samo senzacionalizam. Niko više ne traga za istinom niti
pokušava da je precizno predoči. Novinari tragaju za zaradom i
profitom, za najodvratnijom perspektivom - mogu da zataškaju svaku
prljavštinu.
"Čak i kad pojedine optužbe imaju logično objašnjenje, one se
prenose svakojako zbog njihovog uticaja na tiraž. U jednom svetu u
kojem su ljudi otupeli i rasejani, jedino se prodaje ono što je
neverovatno. I prava je šteta što se takva vrsta novinarstva napaja sama
sobom. Mladi novinar posmatra situaciju i smatra da mora da prihvati
ovu igru da bi preživeo u poslu. Ako je ne igra, smatra da će zaostati, da
će biti uništen, a to onda dovodi do takozvanih istražnih izveštaja koji su
namerno lažni. To se događa sve vreme."
Nastavili smo put na jug i silazili smo niz vrlet.
"Druge profesije pate od istog stanja", nastavio je Džoel. "Bože,
pogledajte advokate. Možda je nekad bilo vreme kad je nešto značilo
biti u službi suda, kad je učestvovanje u postupku bilo od svih
poštovano zbog istine, zbog pravde.
Ali više ne znači. Razmislite samo o skorašnjim suđenjima poznatim
ličnostima koja se prenose preko televizije.
Advokati sada daju sve od sebe da bi minirali pravdu, namerno
pokušavajući da ubede porotnike da poveruju hipotetičkom kad nema
dokaza, samo da bi nekoga izvukli. A drugi advokati komentarišu
sudski postupak kao da je takva taktika uobičajena i apsolutno
opravdana, što nije istina.
Nisam siguran da je dobro izvlačiti iz konteksta čitavog Redfildovog dela samo jedan citat...
Ali,recimo, da je Žil Vern sa svojim
slikama budućeg globalnog
tehničko-tehnološkog razvoja onog doba, isto što i Redfild u predviđanju globalnog
duhovnog razvoja, čemu tvoje težnje ispoljene na ovoj temi zasigurno pripadaju.
Voleo bih da me ne shvatiš pogrešno.