U principu, ipv6 i jeste inicijalno zamisljen tako da poznaje koncept "privatnih" adresa.
Ovo je, medjutim, bio samo posljednji trag IPv4 nacina razmisljanja koji se nedugo zatim izgubio.
...
Sve ipv6 Unicast adrese se mogu razbiti na 3 kategorije: globalne, link-lokalne i site-lokalne.
Kao sto ti samo ime kaze, globalne su glubalno rutabilne, dok su lokalne rutabilne samo u okviru istog link-a ili site-a.
Prevedeno u jezik ipv4 terminologije, ovo znaci da bi link-lokalne odgovarale adresama tipa 169.x.x.x, tzv APIPA adrese koje ne mogu biti rutirane izvan broadcast domena.
Site-lokalne adrese bi odgovarale RFC 1918 adresama (privatne adrese, nerutabilne izvan AS-a na Internetu).
E sad, razlika u odnosu na ipv4 principe se sastoji u tome sto jedan host moze da ima sve 3 vrste adresa i da ih koristi u zavisnosti od specificne potrebe i scope-a- u sustini, standardi definisu tzv. source address selection proces. (
http://etherealmind.com/ipv6-w...ess-default-address-selection/).
Nakon sto su uocili gomilu problema vezanih za site-lokal adrese, tvorci IPV6 standarda su odlucili da ih ukinu i od tad se ceka neko drugo rijesenje od kojih je NAT66-draft samo jedno.
Medjutim, usljed relativno male rasprostranjenosti ipv6 mreza i ogromnog broja raspolozivih adresa, ovi standardi se sporo ili nikako ne razvijaju. NAT-66 prakticno nema nikakvu upotrebnu vrijednost.
Pozz.