Citat:
boxxter: ..... Nema opasnije stvari od iskompleksiranog menadzera u skupom odelu,koji hoce da da smisao bezumlju.
nije ni njima lako, treba stici dotle.
evo vidi razvojni put bore jovanovica:
...... U novoformiranom petom šest odeljenju, na času OTO-a, šapatom se proširila najnovija vest: Jovanoviću pošla sperma! Možda zbog te činjenice, potvrđene od strane pouzdanih i zvaničnih odeljenskih izvora, činjenice da je baš on bio taj koji je prvi u odeljenju eruptirao dvama kapljicama svoje muškosti, nejaki Bora je dao sebi zadatak da u životu uvek uzgaja taj osećaj uspeha i trijumfa volje koji je kod drugih izazivao divljenje prema njemu, i pored toga što je bio pretposlednji po visini.
Uspeh je ipak zahtevao mnogo odricanja, te je Bora propustio skoro svaku srednjoškolsku zabavu, a održavanje motivacije na visokom nivou je zahtevalo različite metode autosugestije, pa se, u nedostatku unutrašnjeg intelektualnog i naučnog poriva, junak naše priče, već od svoje petnaeste godine izlagao neveštim religioznim, molitvenim ritualima pred spavanje, kako bi lakše podneo suočavanje sa sutrašnjim ispitivanjem povodom mitohondrija, goldžijevih kompleksa, mr. Venea T. Bogoslavova, ili Danteovog Pakla – grom ga spalio dabogda. No, pregrmesmo i tu gimanziju.
Pošto razlog prvobitne slave nije iskoristio čak do svoje 19. godine, Bora je pošto poto rešio da se dodvori jednog devojci čudnog izgleda i još čudnijih afiniteta prema poeziji. Kud će, šta će, Bora, na zaprepašćenje svoje majke domaćice, i na zabrinutost svog oca magacionera reši da sprema prijemni za književnost. Ta dva meseca je krv propljuvao, od gomile energetskih napitaka koje je popio dok je pročitao Don Kihota, srce je počelo da mu preskače, od objašnjenja Remboovog “Pijanog broda” isplakao je više suza nego dok je bio odojče. U sebi je govorio “Jebem ti Ivana Galeba i Gospa Nolu i Jozefa K. Sve to nije ni za k.” Kad je došlo do Zločina i kazne i Buke i besa i Vatre i ništa, bio je na granici da digne ruke od svega, ali su mu povratak na kolektivno nesvesno u deseteračkom ritmu junačkih pesama, istraga poturica koju je čitao, a kao da je sam po onim gudurama nebraću istraživao, lagano kretanje kroz fascinantan svet srpske herojske istorije u Vremenu smrti, i najzad pogled na Kroz granje nebo ipak povratili veru u bolju budućnost i podsetili ga da će posle položenog prijemnog vozdignute glave stati pred ekscentričnu Marinu i s ponosom joj reći “Upisao sam književnost, 'ajde da se jebemo.” I uspeo je. Položio je prijemni. Izašao pred Marinu sa prvim delom navedene izjave, a ona ga je upoznala sa svojim novim dečkom, košarkašem.
Posle posete staroj lokalnoj prostitutki i dobro promišljenog odustanka od literature, okrenuo se ekonomiji. “Štednja, statistike, indeksi, bankarski sitemi, berze, kamatne stope, fjučersi... mmmm!”, govorio je u sebi. “Videće još svi oni ko je Bora!”, i posle osam godina danonoćnog bdenja nad brojkama i slovima, Bora je konačno diplomirao.
Trebalo je pronaći posao. Taman se otvorila ispostava velike renomirane internacionalne kompanije u centru, na samo dvadeset kilometara od Borine kuće. Konkurisao je. Rekli su mu da su zadovoljni njegovim kvalifikacijama, i da su odlučili da ga prime kao trejnija. Učestvovaće u aktivnostima, imaće privilegiju da uči od najboljih, na najboljem mestu, a ako se pokaže, ko zna.
Srećni Bora je nekako krpio kraj s krajem, krajcario od roditeljske penzije da bi mogao da plati prevoz do i od firme, i vredno je radio, kroz praksu učio. Uz mrčendajzere se lepio, vojničke storije sa sikjuriti asistentima delio, sa stafom se mešao, iz prikrajka stidljivo atraktivnu nervozu prodžekt lidera pratio, ejdž ara do nezainteresovanog osmeha doveo Džej Arom nazvavši ga, od aj ti divelopera e-pošalice nikad ne primio, kontroling je kao kontrolu da neko ne kunta i na kintu ne kidiše kontao, svedokom prodakt plejsmenta market risrčera u odostrag stratedžik planerke postao, pa očuđen prećutao, pred sisatim si i ouom se ufitiljio i donju suzu pustio, asistmentom ofis menadžerku uofisio...* te tako hermeneutički krug savremenog biznisa zatvorio. Bio je spreman za pravi posao i pravi život.
Verovao je da će nadležni primetiti njegovo zalaganje. I bio je u pravu. Posle godinu dana, ofis komjunikejšns menadžerka mu je ponudila mesto asistenta stujarda – njegov zadatak je bio da upućuje klijente u red za kredite ili u za red uplatu/isplatu. Dobro, nije baš to bilo ono što je Bora očekivao, ali je ipak sve bilo u redu. Znao je da će, ako bude dovoljno vredan i agilan, da napreduje. Konačno je mogao da pokrije troškove prevoza a i majka nije više morala da mu sprema sendviče za posao. Srećom je dobio i plavetnu uniformu sa sve soknama, što ga je oslobodilo razmišljanja o tome da li će mu se hostese podsmevati zbog belih čarapa na crne cipele.
Umesto teksta koji je trebalo da izgovori pred svakim klijentom, kurir egzekjutiv šaljivdžija mu je uvalio papirče sledeće sadržine: Dobrodošli. Drago nam je što ste izabrali baš našu kompaniju. U periodu ovulacije nudimo posebne povoljnosti. Ukoliko želite kopulaciju stanite u red desno. Ukoliko želite analnu penetraciju, stanite u red levo. Ukoliko želite facijalnu poluciju, smatramo Vas ekskluzivnim klijentom, i odmah možete ući u ofis si i oua.
Cele noći je Bora učio tekst i deklamaciju doveo do savršenstva. Čak se ni njegov prigradski akcenat nije primećivao. Klijenti su stajali zbunjeni dok je ispršeni Bora glasno izgovarao ono što se od njega očekivalo, zatim bi klimnuli glavom praveći se da razumeju, pa bi stali u red koji je bio kraći. To je funkcionisalo sve dok jedan brate pametnjaković sa brate kajlom i brate roleksom brate nije brate naravno brate podviknuo na brate Boru zato što brate taj isti brate Bora nije brate odmah brate video da je brate brat očigledno brate ekskluzivni. Brate.
E, tu ovaj junak našeg vremena i prostora zamalo da nastrada što je pustio bizgova kod, inače produhovljenog sisatog si i oua. Morao je neko vreme da se pritaji i sačeka svoju priliku.
Tako je prošlo još tri godine. Iz ofa su do Bore stizali glasovi o tome kako je zaslužio da bude senior stjuard, samo da onaj matori, stari kadar, još od pre privatizacije, što je u sebi ujedinio dve preodgovorne f-je, senior stjuarda i heda of hostes end stjuard departmenta ode u penziju. Sledeće godine i to se desilo.
Uživao je Bora kao senior stjuard, sedeo i pazio da neko ne zaluta tamo gde ne bi trebalo, ali je sa ljubomorom gledao na klijent servis egzekjutive iza šaltera, i znao je, bio je siguran da bi on i bolje i profesionalnije obavljao taj posao. Vrebao je trenutak kada će neka od šalteruša otići na porodiljsko, na bolovanje, da je zameni, makar na kratko, ali su uvek tu upadale neke druge, mlađe, od njega zgodnije, sa radnim iskustvom promoterke, ili čak asistentkinje ivent menadžera. Protiv takvih nije imao šanse.
A već se bližio 35. godini. Očekivalo se od njega da se oženi. U tom poduhvatu mu je pomogla majka koja je baš slučajno izdavala sobu zaposlenoj devojci iz provincije. Zbog tog braka Bora se nekako pogordio i rešio da pošto poto napreduje u karijeri. Progurao se i do šaltera. S kakvim ponosom je nosio kontrol prsonaliti kard sa svojim imenom. Omiljeni deo dana mu je bio provlačenje te, popularno nazvane aj di kartice kroz ček point. Ostajao do kasno na poslu, sređivao papire, poštovao nadređene, oblačio se čisto, kući dolazio umoran, ali zadovoljan. Žena je kuvala pasulj i svađala se sa svekrvom. Ugojila se ili zatrudnela, bog bi ga znao. Slavili su slavu. Sve je bilo u redu.
Tačno negde pre 40. rođendana, Bori ponudiše da postane zamenik heda klajent end lodžistiks dipartmenta, povišicu koja bi značila da konačno može da kupi polovnu Škodu Feliciju, na kredit, i prvi invitejšn kard na korporejt parti, na kom će se mejbi pojaviti i vlasnik kompanije, eeeej Nemac glavom i bradom.
Škoda je morala da sačeka, jer je Bori sad bilo potrebno novo odelo, svetlucave crne cipele špicastog vrha i sve u tom fazonu. Ponudili su mu koktejl. Si i ou mu je poluprisno rekla “De si Boro!”. Ostatak večeri je proveo bez naročite komunikacije. Popio je dva koktejla, pojeo plejt kanapea. Uhvatio ga je prvo gušt, pa dert, pa hostesa. Izašao je napolje da povraća.
Sutra na poslu je Bora čuo da je popio otkaz jer njegovo sinoćnje ponašanje nije bilo u skladu sa korporativnim vrednostima. A da, ni Nemac nije mogao da dođe. Izvestio je ukućane telefonom o novonastalom stanju i seo za šank nove, sajber Prešernove kleti da se napije, valjda po prvi put. Posle trećeg vinjaka majka mu je usplahireno javila kako je Sneža ukrala celu njenu penziju i pobegla.
..............