Citat:
Bojan Basic:
Evo, kažem: zbog toga što tako stoji u literaturi koja je danas relevantna.
Što bi se reklo – tvoje mišljenje su napisali drugi – a ti samo prepričavaš
Citat:
Zašto bih to radio? Pitanje je u koju klasu se svrstava konkretan glas r, i na to pitanje je odgovoreno.
To treba da radiš zato da bi znao o kome r govoriš. Glas r je vibrant uvek kada je naglašen i po tom svojstvu
nikako nije sličan glasovima l i n. Kad glas r nije slogotvoran ili ako je slogotvoran a nenaglašen moglo bi se
reći da i nije vibrant jer se izgovara samo jedamput, međutim, kada je naglašen obavezno se izgovara više puta
jer mu se intenzitet izgovora menja – u protivnom ne bi mogao biti naglašen pogotovo dugim akcentima.
Dakle broj izgovora glasa r određuje da li je r vokalno ili je konsonant.
Pokušaj da izgovoriš reči krv ili trn a da to ne kažeš ovako: krrrrv, trrrrn
(treba da i sam malo razmišljaš, a ne samo da citiraš)
Citat:
Kakve veze ima s čim je sličan? Evo, neka bude da je r zaista jedinstven u tom pogledu — pa šta onda?
Nije „neka bude” već on u našem jeziku zaista jeste jedinstven glas, a onda to znači da r može biti i vokalno.
Citat:
Sve što bismo tad mogli reći jeste da je među svim nesamoglasnicima upravo glas r najsličniji samoglasnicima, a ne da zbog toga on i jeste samoglasnik.
On je i jedno i drugo
Citat:
Ti za sebe možeš da prihvataš ili odbacuješ šta god hoćeš. Onog momenta kad odlučiš da nešto napišeš u forumu Nauka, to mora zaista tako i biti tako kako kažeš u nauci o kojoj je reč — a u današnjoj serbistici glas r svrstava se u sonante, pa se tu priča završava (koliko god se to tebi ne dopadalo).
Da, ako bih se ponašao po pravilima zagovornika stagnacije nauke.
Citat:
Ovo ti svakako nije prvi put da se naukom baviš na način „kako to mali Perica zamišlja“, jedino s vremena na vreme promeniš naučnu disciplinu.
Evo ti još nekoliko „malih Perica”
“Zbog činjenice da je r u nekim (i čestim) riječima slogotvoran, tj. samoglasnik, neki hrvatski fonolozi smatraju da je on poseban
fonem. To je jedan od razloga da se svi ne slažu u ukupnome broju hrvatskih glasova, najčešći je raspon od 29 do 32 glasa (Jelasa 2004)
Npr Brozović ga smatra fonemom (dakle razlikovnim glasom), a Škarić smatra da je on svojevrsni rubni fonem slobodna označena
inačica”
“Na to obilježje upozorava i Žepić (1991) spominjući Škarićevu usporedbu sa starim glasom jatom. Škarić (2006) tvrdi da je
j neslogotvorni
i,
da je između
i i
j ona ista razlika koja je između slogotvornog
r i suglasničkoga
r”
“Govoreći o kombinatoričkim mogućnostima slogovnog r, Pavle Ilić ukazuje na to da se ovaj glas ne može javiti u sledećim kombinacijama
9. Nedopuštene konsonant + slogovno r
jr , njr, nr, ljr,lr, đr, ćr,šr,džr
Ivić dalje primećuje da ova pojava ide u sistem distributivnih obeležja koja izdvajaju vokalno r iz reda običnih vokala u našem jeziku"
Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku
2005, vol. 48, br. 1-2, str. 135-150 jezik rada: srpski
članak
O prirodi glasa [r] u srpskom jeziku
Gudurić Snežana, Petrović Dragoljub
Sažetak
(ne postoji na srpskom)
V serbskom jazyke zvuk [r] vypolnjaet dvojnuju funkciju, t.e. možet vstretit'sja v zvukovom rjade libo v kačestve soglasnogo, libo v kačestve vokaličeskogo elementa, nesušćego slog. Takoj ego dvojstvennyj harakter obuslovlen, prežde vsego, mnogosložnym harakterom samoj ego artikuljacii, čto lučše vsego možno uvidet' na spektral'noj kartine segmentov zvukovyh rjadov soderžašćih dannyj zvuk v različnyh okruženijah i pod različnymi supersegmentnymi priznakami. Uveličenie spektral'noj kartiny otdel'nyh segmentov dajut vozmožnost' jasno uvidet' kak čislo udarov končika jazyka ob al'veoljarnye bugorki pri artikuljacii zvuka [r], a eto čislo v našem korpuse nasčityvaet 1-3 udarov, tak i objazatel'noe prisutstvie odnogo vokaličeskogo elementa (a inogda i bol'še), objazatel'nogo pri vokaličeskom [r], i fakul'tativnogo pri [r] v funkcii soglasnogo v načale slova.
Citat:
Zbog toga se upravo i isključujem iz diskusije s tobom.
Ja nisam ni tražio diskusiju s tobom jer ti ne diskutuješ o temi nego o meni. U vezi s temom ne iznosiš svoja razmišljanja već navodiš tuđa,
a o meni (koji nisam tema) neumesno govoriš arogantnim i neprimerenim tonom.
Citat:
Shadowed: Bojane, tamo kazes "ali slogotvorni ponekad mogu biti i l i n, što i dalje ne znači da su samoglasnici". Imas li neki primer? Ne pada mi nista na pamet..
Ima primer, ali ne u srpskom jeziku. Na primer reč vlna sa naglaskom na l prešla je u reč vuna, ali ovo je i povod da mali Perica
kaže i svoje mišljenje o tom. L može biti naglašeno u takvim rečima samo kratkim ali ne i dugim akcentima, jer bi u tom
slučaju bio naglašen prizvuk glasa l koji postoji kod svakog zvučnog suglasnika i koji se kod nas ne izgovara osim u
izuzetnim slučajevima kao recimo u pesmi:
U srrrrrrrrrrcu mome u duuuuši mooojoj
jooooš uvek vlaaaaada veeeečita stud
Naravno, reč srcu ne peva se tako kao što je napisano već se umesto mnogih r peva taj prizvuk odnosno vokal koji je
najzastupljeniji u engleskom jeziku – na primer u reči church koja se ne izgovara kao dva č nego sa tim vokalom
između njih. Prema tome ako bi glasovi l i n bili naglašeni dugim akcentima onda bi bio naglašen taj vokal a ne glas l ili n
jer se oni ne mogu izgovarati trajno kao vibranti poput glasa r
A da ne bi bilo zabune oko tog “prizvuka” zvučnih suglasnika navešću sledeći primer – glas m ne može se izgovoriti otvorenih
usta – u početku usta moraju biti zatvorena i glasne žice već proizvode glas koji još nije glas m – a sam glas m se čuje tek po
otvaranju usta. Taj glas ili prizvuk ili vokal prethodi izgovoru svih zvučnih suglasnika, ali i taj vokal nije isti jer glas m ne
možemo izgovoriti ako začepimo nos, ali glas l možemo pa imamo više tih vokala.
Citat:
Samo nastavi čitanje tamo, nije galet@world odmah odustao.
A šta da radiš – Perica k’o Perica (ili Đokica, ako ti se više sviđa) – govori o činjenicama koje savremeni inkvizitori nauke negiraju.
[Ovu poruku je menjao galet@world dana 25.01.2010. u 13:54 GMT+1]