Zaključena javna rasprava o bežičnom pristupu
Javna rasprava o pravilniku kojim se definišu minimalni uslovi za raspisivanje javnog nadmetanja za dobijanje radiofrekvencija za pružanje usluga bežičnog pristupa u frekvencijskom opsegu između 3.4 i 3.8 GHz zaključena je okruglim stolom održanim u Privrednoj komori Srbije u petak, 22. februara.
Državni sekretar u Ministarstvu za telekomunikacije i informatičko društvo dr Milenko Cvetinović istakao je da ovaj pravilnik treba da omogući ulazak novih operatora u fiksnu mrežu.
WiMax tehnologija koristi bežični pristup i, samim tim, zahteva manja ulaganja. Ministarstvo smatra da će putem nje da se ubrza primena Interneta u Srbiji.
Pomoćnik ministra za telekomunikacije mr Slobodan Laketa objasnio je da je predviđeno da svaki region dobije po tri licence, izuzev Beograda, gde će biti dodeljena samo jedna, jer je veliki deo opsega već ranije bio podeljen. On je dodao da se ostali raspoloživi opseg, koji nije predviđen pravilnikom, ne licencira, pre svega zbog brzine tehnološkog razvoja u ovoj oblasti.
U raspravi koja je usledila mogli su da se čuju predlozi kako poboljšati pravilnik. Tako je jedna od sugestija bila da budu uvedeni koeficijenti regionalne razvijenosti, pa da se u manje razvijenim regionima licence manje plaćaju. Takođe je zatraženo da se situacija sa frekvencijskim opsezima prikaže po regionima. Čuo se i zahtev da se posebno urede frekvencije, a posebno javna govorna usluga.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Predlozi i primebde na pravilnik o WiMax-u
Zaključno sa 22. februarom, Ministarstvu za telekomunikacije i informatičko društvo stigle su sledeće primedbe i predlozi:
Aleksandar Mutavdžić:
PRIMEDBE I SUGESTIJE ZA
Pravilnik o broju i periodu na koji se izdaje licenca za javnu telekomunikacionu mrežu za radiosisteme sa fiksnim bežičnim pristupom (FWA), za pružanje telekomunikacionih usluga, minimalnim uslovima i najmanjem iznosu jednokratne naknade za izdavanje licence
Neke načelne primedbe:
1. Naziv Pravilnika je prilično rogobatan. Zar ne bi bilo dovoljno: Pravilnik o uslovima i načinu izdavanja licence za javnu telekomunikacionu mrežu za radiosisteme sa fiksnim bežičnim pristupom (FWA), za oblast frekvencija 3,4-3,8 GHz
2. Nije baš uobičajeno da se rade pravilnici za partikularne slučajeve; niti je oblast frekvencija 3,4-3,8 GHz namenjena samo za bežične pristupne mreže, niti su WiMAX rešenja primenljiva samo na tu oblast frekvencija. Tačno je da su proizvođači prvo razvili proizvode za oblast 3,5 GHz na osnovu standarda IEEE 802.16a(d) koji je predviđen za primenu u rasponu od 2 GHz do 11 GHz (za razliku od početnog standarda IEEE 802.16 za raspon od 10 GHz do 66 GHz).
3. Čini mi se da prve dve osnovne namene te mreže (stav 1, člana 6) nisu obuhvaćene do sada usvojenim pravilnicima RATEL-a, kao što su "javne govorne usluge" i "javne usluge prenosa podataka", što može da stvori dosta zbrke u praktičnoj primeni Pravilnika.
Posebna primedba:
U članu 14 pominju se "WiMAX standardi" na način da nije sasvim jasno po kom se standardu treba ravnati.
Standard IEEE 802.16d, koji se odnosi na fiksnu verziju bežičnog pristupa u rasponu frekvencija 2 GHz do 11 GHz, od 2004. godine vodi se kao standard 802.16-2004, kojim je ostvareno usklađivanje sa ETSI HIPERMAN standardom. U toj verziji fiksnog bežičnog pristupa predviđena je portabilnost i ograničena mobilnost.
Standard IEEE 802.16e, koji se odnosi na mobilnu verziju bežičnog pristupa, sada se vodi kao standard 802.16-2005. Pored razlika u tehnološkim rešenjima (umesto uobičajenog OFDM sa 256 slotova, koriste se OFDMA i SOFDMA sa do 2048 slotova), poseban naglasak je na QoS i vrlo kratkom "handover" procesu, jer ovo je rešenje namenjeno stvarno mobilnim korisnicima (za korišćenje i u kolima koja se kreću brzinom do 200 km/h). Zapravo, sada se ta varijanta bežičnog pristupa razvija kroz novi standard 802.20. Za mobilnu verziju koriste se frekvencije ispod 3,5 GHz, često u oblasti 2-2,3 GHz, a eksperimentiše se i na mnogo nižim frekvencijama (npr. 700 MHz). Jasno je da su rešenja po ovom standardu skuplja od onih za fiksnu verziju bežičnog pristupa.
Emil Šadek, WiMax Telecom GmbH:
WiMAX Telekom AG pozdravlja inicijativu regulatornih tela u Republici Srbiji za izdavanje licenci u 3400 -3600 i 3600-3800 MHz frekventnim opsezima.
Iz perspektive naše firme, koja je deo globalne grupacije NextWave Wireless, koja se bavi bežičnim širokopojasnim tehnologijama, želeli bismo da istaknemo određene teme koje su se pokazale presudnim za budući uspeh ove tehnologije.
Kao prvo, verujemo da licence ne bi smele da budu ograničene na određeni način korišćenja, dakle, da ne budu izdane samo na tehnološki neutralnoj bazi, već i na neutralnoj bazi u smislu servisa. S obzirom na to, želimo da naglasimo nedavne aktivnosti CEPT-a i Evropske Komisije. Evropska Komisija je ovlastila CEPT da odredi uslove za usklađeno korišćenje aplikacija za širokopojasni bežični pristup (BWA – Broadband Wireless Access). Po tom ovlašćenju, zajednički projektni tim BWA (JPTBWA) pripremio je izveštaj Evropskoj Komisiji (CEPT Rep. 015) u kojem su koncentrisane preduzete mere. Najvažniji rezultat rada CEPT-a je ECC Odluka (07) 02 za “raspoloživost frekventnih opsega 3400-3800 MHz za usklađenu implementaciju BWA sistema”. ECC Odluka (07) 02 je baza na kojoj bi nacionalne administracije trebalo da pripreme svoje odluke koje se odnose na frekventni opseg 3.4-3.8 GHz. ECC Odluka (07) 02 definiše uslove za potpuno fleksibilan BWA pristup koji sadrži nepokretne (FWA – fixed), nomadske (NWA) i mobilne (MWA) aplikacije.
Još jedna važna CEPT aktivnost je unela promene u Evropsku opštu tabelu dodele ERCRep. 25 u skladu s trenutnim rezultatima rada CEPT-a. Poslednja promena koja uključuje aktivnosti do 1. decembra 2006, mobilna alokacija bila je uključena kao ko-primarna usluga u 3.4-3.6 i3.6-3.8 GHz frekventnim opsezima. Trenutno, Evropska Komisija (RSC) priprema komisijsku odluku koja je u skladu s rezultatima pomenutog rada CEPT-a.
Iz perspektive panevropskog operatera, kao što je WiMAX Telekom AG, čini se da je jedino perspektivno za razvoj tržišta i povećanje udela širokopojasnog pristupa da se razmotri jednak pristup i za srpsku nacionalnu tabelu dodele licenci.
Šta se tiče dodeljenih blokova, WiMAX Telekom preporučuje minimalnu širinu bloka od 42MHz ili 2x21 MHz, poželjno je 56 MHz ili 2x28 MHz po operateru, kako bi bilo moguće da korisnicima ponudimo uistinu brz pristup.
Kao što je poznato, regulatorna tela u Republici Srbiji razmišljaju u smeru da dodele tri regionalne licence i jednu za grad Beograd. Iz našeg iskustva iz više zemalja (WiMAX Telekom grupacija ima licence za 3400 -3600 MHz u pet zemalja u Evropi), regionalni pristup može da da zadovoljavajuće rezultate samo ako je njihova kombinacija prema nacionalnoj ili panregionalnoj licenci moguća, a proces dodele licenci ne bi smeo da urodi preteranim komadanjem frekventnog opsega, što može da dovede do veoma komplikovanih koordinacijskh i kooperacijskih zahteva.
WiMAX Telekom svakako podržava TDD mod delovanja, u skladu s raspoloživošću opreme i jasnim prednostima iskoristivosti frekventnog opsega. Ako bi spektar bio dodeljen u uparenim frekventnim blokovima, trebalo bi da bude moguće upravljati TDD sistemima u oba dela dodeljenog frekvencijskog spektra, kao i zamene spektara s operaterima susednih frekvencijskih opsega u saglasnosti s ECCRec.(04) 05.
Petar Stefanović:
U vezi sa dostavljenim tekstom Pravilnika o broju i periodu na koji se izdaje licenca za javnu telekomunikacionu mrežu za radiosisteme sa fiksnim bežičnim pristupom (FWA), za pružanje telekomunikacionih usluga, minimalnim uslovima i najmanjem iznosu jednokratne naknade za izdavanje licence, daju se sledeće sugestije i primedbe:
1. Član 4. stav 3. brisati i zameniti sledećim tekstom:
Predlog:
Ovim pravilnikom ne reguliše se izdavanje licence za frekvencijski blok/teritoriju okruga za koji su izdate dozvole za radio stanice saglasno sa Zakonom o sistemima veza(Službeni list SFRJ, broj 41/88).
Obrazloženje: Ukoliko je stav da se ne izdaje licenca za grad Beograd, gde već egzistiraju postojeće FWA radio mreže, potrebno je imati isti stav i za radio mreže koje su u funkciji na području Novog Sada, Pančeva i području Novog Pazara. Iz tog razloga dat je predlog za izmenu stava 3. člana 4.
Međutim, ovako rešenje i nije i dobro rešenje! Ovaj stav vodi zamrzavanju postojeće situacije, te će, sa jedne strane, postojati grupa operatora koji će raditi saglasno sa izdatom licencom koju su platili “hhh” dinara i druga grupa operatora koji poseduju postojeću dozvolu za radio stanicu, koji nisu platili licencu, niti je poseduju, i čiji razvoj će ići mimo rešenja sadržanih u zakonskoj i podzakonskoj regulativi. Takođe, položaj operatora koji su platili licencu sa ekonomske tačke gledišta je u nepovoljnijem položaju u odnosu na operatore koji ne plate licencu.
Ovo pitanje ne može da ostane otvoreno, jer imalac dozvole za radio stanicu koristi ograničeni resurs, te je potrebno da poseduje i licencu za korišćenje tog resursa (Član 33. Zakona o telekomunikacijama.)
S obzirom na neophodnost jedinstvenog pristupa u regulisanju telekomunikacionog tržišta u Srbiji, zakonske obaveze za posedovanje licence za korišćenje ograničenog resursa, potrebno je brisati stav 3. člana 4. i razmotriti i definisati novi član 4a, kojim se obuhvata način izdavanja licence za operatore koji poseduju važeću dozvolu za radio stanicu.
Iz navedenih razloga daju se sledeće dve varijante predloga za prevazilaženje navedenog problema.
Predlog:
I.Varijanta
Član 4a.
Lice koje poseduje dozvolu za radio stanicukoja radi u telekomunikacionoj mreži sa fiksnim bežičnim pristupom, može steći pravo na licencu učešćem u postupku javnog nadmetanja.
Ukoliko dođe do promena u postojećoj radio mreži, kao rezultat izdavanja licence, imalac postojeće radio mreže je dužan da na zahtev Republičke agencije za telekomunikacije, o svom trošku, prilagodi rad radio stanica nastalim promenama.
Imalac postojeće radio mreže, koji nije stekao licencu, dužan je na zahtev Republičke agencije za telekomunikacije da prestane sa radom i da dozvolu za radio stanicu vrati Agenciji.
II. Varijanta
Član 4a.
Lice koje poseduje dozvolu za radio stanicu koja radi u telekomunikacionoj mreži sa fiksnim bežičnim pristupom stiče licencu, bez učešća na javnom nadmetanju, za period vremena važenja izdate dozvole za radio stanicu.
Lice koje poseduje dozvolu za radio stanicu i stekne licencu saglasno stavu 1. ovog člana u obavezi je da ispuni sve uslove propisane ovim pravilnikom, Planom raspodele frekvencija i licencom.
2. Članu 4. dodati stav koji glasi:
Predlog:
U slučaju različite zainteresovanosti u okviru jednog okruga, u odnosu na planirane frekvencijske blokove za taj okrug, može se u postupku javnog nadmetanja predvideti dodela frekvencijskih blokova koji su adekvatni toj zainteresovanosti, tj. moguće je objaviti javno nadmetanje za sticanje licence za frekvencijske podblokove, koji su činioci frekvencijskog bloka od šest/sedam sukcesivnih kanala.
ili, isto to formulisano malo drugačije:
Saglasno iskazanim zahtevima tržišta, za teritoriju jednog okruga može se izdati licenca za frekvencijske podblokove koji su činioci frekvencijskog bloka od šest/sedam sukcesivnih kanala
Obrazloženje: Pravilnikom je definisano izdavanje licence za jedan frekvencijski blok od 6 sukcesivnih kanala. Potrebno je predvideti i realnu potrebu na teritorijama manje razvijenih okruga, dodelu frekvencijskih podblokova saglasno zahtevima tržišta.
Napomena: U zavisnosti od rešenja koje će se usvojiti zavisiće i konačan sadržaj člana 4 i 4a.
3. U članu 6. četvrti red, brisati reči: “teritorija Republike Srbije odnosno”.
Obrazloženje: S obzirom da se ne izdaje nacionalna licenca, potrebno je u stavu 1. člana 6. brisati reči koje se odnose na teritoriju Republike Srbije.
Mr Mihailo Jovanović, JP PTT "Srbija":
Predmet: Primedbe i sugestije Javnog preduzeća PTT saobraćaja "Srbija" na Predlog Pravilnika o broju i periodu na koji se izdaje licenca za javnu telekomunikacionu mrežu za radio sisteme sa fiksnim bežičnim pristupom (FWA) za pružanje telekomunikacionih usluga, minimalnim uslovima i najmanjem iznosu jednokratne naknade za izdavanje licenci
Javno preduzeće PTT saobraćaja "Srbija" (u daljem tekstu: Preduzeće), za izgradnju WiMAX mreže u korporativne i komercijalne svrhe, planira da koristi fiksni bežični pristup sa uparenim blokovima od po šest kanala u frekvencijskom opsegu 3410-3500 MHz/3510-3600 MHz na teritoriji cele Republike Srbije, uključujući i grad Beograd. Svoju zainteresovanost za pribavljanje odgovarajuće nacionalne FWA licence, Preduzeće je pokazalo i prijavljivanjem septembra 2006. godine i februara 2008. godine Republičkoj agenciji za telekomunikacije svoje namere za korišćenje fiksnog bežičnog pristupa u frekvencijskom opsegu 3410-3500 MHz/3510-3600 MHz. U međuvremenu, Preduzeće je već testiralo WiMAX uređaje različitih firmi u bežičnom širokopojasnom pristupu u svojoj PTT NET mreži na više lokacija u gradovima Srbije.
Imajući prethodno u vidu, od naročitog značaja za Preduzeće je regulisanje materije Pravilnika o broju i periodu na koji se izdaje licenca za javnu telekomunikacionu mrežu za radio sisteme sa fiksnim bežičnim pristupom (FWA) za pružanje telekomunikacionih usluga, minimalnim uslovima i najmanjem iznosu jednokratne naknade za izdavanje licenci (u daljem tekstu: Pravilnik) na korektan i nediskriminatorski način.
U roku ostavljenom za javnu raspravu, stoga Preduzeće dostavlja osnovne primedbe i sugestije u načelu i pojedinostima na predloženi tekst Pravilnika:
1. PREDUSLOVI ZA DONOŠENjE PRAVILNIKA
Radi racionalnog i ekonomičnog korišćenja radiofrekvencijskog spektra u opsezima 3410-3600 MHz i 3600-3800 MHz, izradi teksta Pravilnika trebalo je neizostavno, po mišljenju Preduzeća, da prethodi:
1. Preispitivanje relevantnih rešenja u postojećem Planu namene radio-frekvencijskih opsega.
2. Korigovanje odredbi u Osnovama za izradu strategije u oblasti telekomunikacija, pa konsekventno tome, i u Strategiji razvoja telekomunikacija u Republici Srbiji od 2006. do 2010. godine, prema kojima je neophodno „planom raspodele radio-frekvencija predvideti u opsegu od 3400 do 3600 MHz radiofrekvencijske kanale ukupne širine 2 puta 42 MHz i dodeliti ih preduzeću "Telekom Srbija" a.d. .... za teritoriju Republike Srbije“, a u cilju restrikcije preterano i bespotrebno velikog uparenog frekvencijskog bloka dodeljenog na ovaj način "Telekomu Srbija" a.d.
3. Detaljna analiza aktuelnog stanja korišćenja frekvencijskih opsega 3410-3600 MHz i 3600-3800 MHz na teritoriji Republike Srbije, a prvenstveno u gradu Beogradu, sagledavanjem za svakog operatora, pre svega sledećih podataka:
* zakonskog osnova izdate dozvole, odnosno korišćenja predmetnih frekvencijskih opsega,
* lica koje je izdalo, datuma izdavanja i roka važenja dozvola,
* iznosa naknada koje je operator plaćao za korišćenje dodeljenog frekvencijskog opsega,
* datuma početka komercijalnog korišćenja frekvencijskih opsega,
* vrste usluga i vrste tehnologije kojom se one pružaju, i
* broja korisnika i veličine oblasti pružanja usluga.
Na osnovu toga, potrebno je proceniti neophodnost eventualne preraspodele korišćenja i ponovne dodele frekvencijskog spektra postojećim korisnicima predmetnih frekvencijskih opsega.
2. NAČELNE PRIMEDBE I SUGESTIJE PREDUZEĆA NA TEKST PRAVILNIKA
1. Uz predloženi tekst Pravilnika nije dato obrazloženje predloženih materijalnih rešenja.
Sem uopštene konstatacije "da je u Beogradu ... veliki deo opsega već ranije bio dodeljen", nije ni pokušano da se objasni i na transparentan i očigledan način prikaže sadašnja situacija zauzetosti frekvencijskih opsega 3410-3600 MHz i 3600-3800 MHz po regionima i na teritoriji čitave Republike Srbije.
2. Pravilnikom nije konkretno i potpuno definisan ukupan broj i veličina, sada angažovanih i slobodnih, raspoloživih za planiranje frekvencijskih blokova, kako na regionalom, tako i na nacionalnom nivou.
Nisu precizirani broj i veličina frekvencijskih blokova, eventualno preostalih za narednu dodelu putem izdavanja nacionalnih i regionalnih FWA licenci, kao ni okvirni rok u kome se to može očekivati niti, pak, kriterijumi za određivanje tog roka.
3. Pravilnik nije na normativno ravnopravan način uredio upotrebu FDD i TDD tehnologije.
4. Preduzeće smatra da je potrebno razmotriti opravdanost upotrebe termina „fiksni bežični pristup“ u smislu aktuelne standardizacije u ovoj oblasti, iako on figuriše u Planu namene radio-frekvencijskih opsega.
Umesto termina fiksni, u Pravilniku treba da se koristi prikladniji termin, npr. širokopojasni, koji neće biti u nesaglasnosti sa tehnologijom na koju se odnosi.
3. KONKRETNE PRIMEDBE I SUGESTIJE PREDUZEĆA NA TEKST PRAVILNIKA
1. Neprihvatljiva je odredba u članu 4. stav 2. Pravilnika prema kojoj će izdavanje nacionalne licence biti regulisano posebnim pravilnikom.
Preduzeće predlaže da se ovim Pravilnikom obavezno uredi i utvrdi izdavanje nacionalne FWA licence u frekvencijskom opsegu 3410-3500 MHz/3510-3600 MHz, a koje će prethoditi izdavanju svih regionalnih FWA licenci
2. Članom 4. stav 3. Pravilnika određeno je da se za okrug grada Beograda u frekvencijskom opsegu 3410-3500 MHz/3510-3600 MHz neće izdavati FWA licenca.
Preduzeće smatra da ovim Pravilnikom treba utvrditi izdavanje bar jedne regionalne FWA licence za okrug grada Beograda u frekvencijskom opsegu 3410-3500 MHz/3510-3600 MHz.
3. U članu 6. stav 1. Pravilnika navodi se da je lice kome će se izdati FWA licenca dužno da korisnicima ponudi minimalan obim usluga utvrđen licencom.
Preduzeće smatra da je neophodno jasno definisati usluge koje čine minimalan obim usluga utvrđen licencom pre postupka javnog nadmetanja, kako bi bili poznati svi parametri za procenu isplativosti pružanja usluga.
4. Član 8. stav 1. Pravilnika propisuje rok od 6 meseci od dana izdavanja licence za početak komercijalnog pružanja usluga.
Preduzeće smatra da su ovako kratkim rokom diskvalifikovana sva javna preduzeća čije nabavke podležu Zakonu o javnim nabavkama i da treba razmotriti mogućnost produženja ovog roka.
5. Član 8. stav 2. i stav 3. Pravilnika utvrđuje obavezu dostupnosti usluga za 25% stanovništva u roku od 24 meseca od dana izdavanja licence, i obavezu dostupnosti usluga za 60% stanovništva u roku od narednih 36 meseci .
Preduzeće smatra da su potrebna pojašnjenja iz kog razloga su dati ovako strogi uslovi za pokrivenost i da je potrebno razmotriti mogućnost korekcije, posebno stava 3. u članu 8. Pravilnika. Smatramo da Pravilnik ne bi trebalo da bude sredstvo za forsiranje implementacije univerzalnog govornog servisa.
6. U članu 12. Pravilnika stoji:
„Jednom licu vlasniku više kompanija može se unutar jednog okruga dodeliti jedan frekvencijski blok sukcesivnih radio kanala na ime samo jedne kompanije.“
Da li činjenica da je „Telekom Srbija“ a.d, praktično vlasnik nacionalne licence na osnovu strategijskih akata Vlade Srbije, u većinskom vlasništvu našeg Preduzeća, predstavlja ograničenje da i to Preduzeće može dobiti licencu? Ova odredba Pravilnika zahteva dodatno tumačenje od strane predlagača Pravilnika.
7. U članu 14. Pravilnika se navode WiMAX standardi u skladu sa kojima je predviđena izgradnja javne telekomunikacione mreže.
Iako se Pravilnikom definiše fiksni bežični pristup, naveden je i IEEE 802.16e standard, kojim je podržan i mobilni bežični pristup. Smatramo da je Pravilnikom potrebno urediti i ove usluge.
8. Član 18. Pravilnika predviđa dodelu odgovarajućih brojeva iz Plana numeracije nosiocu licence.
Potrebno je pojašnjenje ovog člana Pravilnika u smislu da li dodela brojeva iz Plana numeracije nosiocu licence znači da u minimalan opseg usluga spada i usluga javne telefonije, odnosno da je svaki nosilac licence dužan da pruža javnu uslugu prenosa govora.
9. U članu 20. Pravilnika treba napraviti distinkciju između najmanjih početnih iznosa jednokratne naknade koji se plaćaju prilikom izdavanja nacionalnih i regionalnih FWA licenci.
10. Ovaj Pravilnik bi trebalo da uredi rok i način na koji dosadašnji korisnici predmetnih frekvencijskih opsega, koji FWA licencu nisu dobili na osnovu ovog Pravilnika, treba da usklade svoju aktivnost sa odredbama ovog Pravilnika, kao i način eventualnog obnavljanja njihove dozvole.
Očekujemo razumevanje i prihvatanje stavova Preduzeća iznetih u ovom aktu i zahvaljujemo se na tome unapred.
RATEL:
Primebde RATEL-a u .doc formatu možete preuzeti ovde.
Siniša Isakov, pomoćnik sekretara za privredu AP Vojvodine:
Savet za širokopojasne telekomunikacije predlaže sledeće izmene Pravilnika za WiMax:
- AP Vojvodina traži da dodeljuje licence za svaki okrug na teritoriji Vojvodine. APV će postupak sprovesti putem javnog nadmetanja, a prema članu 36. Zakona o telekomunikacijama. Ova odredba treba da uđe u postupak za izdavanje licence koji donosi RATEL po čl. 36. stav 4 Zakona o telekomunikacijama.
Primedbe na Pravilnik: 5. Minimalni uslovi za izdavanje licence Član 6. Minimalni obim usluge povećati sa 128 Kbps na minimalni efektivni protok od 256 kbit/s u daunstrimu i 128 kbit/s u apstrimu, kako je navedeno u Strategiji, član 5.1. 2.Oblast pokrivanja Član 8.
Za Vojvodinu postaviti ove minimalne kriterijume: 2) u roku od 12 meseci od dana izdavanja licence obezbedi dostupnost navedenih usluga za 25% stanovništva (umesto 24 meseca)
3) u roku od narednih 12 meseci po isteku roka iz tačke 2) ovog stava obezbediti dostupnost navedenih usluga za 100% stanovništva (umesto 36 meseci i 60% stanovništva).
4) za teritoriju na kojoj nije ostvarena zahtevana pokrivenost posle 12 meseci od dana izdavanja licence RATEL može oduzeti licencu i dodeliti je drugom operatoru kroz javni tender.
Slaviša Nikolić, Konsing d.o.o.:
Sugestije na tekst pravilnika o izdavanju licence za FWA sisteme
1. Zahtevamo da se javno objavi spisak korisnika frekvencijskog opsega 3.4 do 3.8 GHz i da se navede (po svakom korisniku):
* frekvencijski opseg koji je dodeljen,
* period na koji je frekvencijski opseg dodeljen, kao i to da li će moći da se konkuriše za navedeni frekvencijski opseg po isteku licence sadašnjeg korisnika
* finansijski uslovi pod kojima je dodeljen frekvencijski opseg
* da se navede koji su uslovi za pokrivanje stanovništva, odnosno teritorije za korisnike kojima su već dodeljeni frekvencijski opsezi
* pokrivenost koji su korisnici već dodeljenih frekvencijskih opsega ostvarili
* dozvole za rad mreže, baznih stanica i sistema prenosa koje su korisnici do objavljivanja konkursa dobili
* šta se dešava sa već datom licencom ukoliko postojeći korisnik nije ostvario uslove predviđene Pravilnikom
2. Smatramo da je za grad Beograd predviđen mali broj licenci.
3. Predlažemo da se u Pravilniku objedine uslovi za dobijanje i regionalnih i nacionalnih licenci.
4. Predlažemo da se između susednih blokova frekvencija unese zaštitni interval kako bi se unapred obezbedila zaštita od interferencije i smanjila obaveza operatora da se usklađuju, kako na granicama regiona tako i u okviru samih regiona (zaštita od interferencije unutar regiona nije definisana u predlogu Pravilnika).
5. Početak komercijalnog rada šest meseci nakon izdavanja licence biće moguć jedino ako se značajno ubrza procedura za dobijanje potrebnih dozvola i sertifikata (posebno sertifikata kojima se potvrđuje tehnička uslaglašenost telekomunikacione mreže sa propisanim standardima i normativima kojima se imaocu odobrava da tu mrežu stavi u funkciju). U protivnom, početak komercijalnog rada nije ostvarljiv u periodu od najmanje 12 meseci – što ima uticaja na atraktivnost izgradnje mreže za potencijalnog korisnika. Neophodno je hitno usaglašavanje Zakona o planiranju i izgradnji i Zakona o telekomunikacijama.
6. Pošto se licenca izdaje na 10 godina naš predlog je da se omogući prenosivost licence između operatera, tj. da jedan operater može otkupiti licencu od drugog operatera. To je pogodno u slučaju kada operater ustanovi da mu nije isplativa dalja izgradnja WiMAX mreže.
7. Dodela licenci po našem mišljenu mora da bude neutralna u pogledu izbora tehnologije, tj. da se omogući implementacija sistema baziranih i na Time Division Duplex i Frequency Division Duplex. Smatramo da neutralnost pristupne tehnologije mora da se naglasi u Pravilniku.
8. Pošto su neki regioni u zemlji razvijeniji, a drugi manje razvijeni, izgradnja mreže neće biti svuda podjednako isplativa. Naš predlog je da se u okviru naknade za licencu uzme u obzir koeficijent razvijenosti područja (koji bi bio ≤1).
9. Pošto je Pravilnikom predviđeno i pružanje usluga prenosa govora, potrebno je što pre doneti Pravilnik o uslovima za pružanje usluga prenosa govora korišćenjem Interneta.
10. Potrebno je da se detaljnije obrazloži stavka vezana za ugovor o interkonekciji.
Jasmina Bajović, Samostalni sektor za strategiju i razvoj, Telekom Srbija a.d.:
Predmet: Javna rasprava o pravilniku WiMAX
Poštovani,
U nastavku dajemo komentare Preduzeća za telekomunikacije „Telekom Srbija” a.d. na:
nacrt Pravilnika o broju i periodu na koji se izdaje licenca za javnu telekomunikacionu mrežu za radio sisteme sa fiksnim bežičnim pristupom (FWA), za pružanje telekomunikacionih usluga, minimalnim uslovima i najmanjem iznosu jednokratne naknade za izdavanje licence (u daljem tekstu Pravilnik)
o kome je Ministarstvo za telekomunikacije i informatičko društvo otvorilo javnu raspravu dana 29.01.2008. godine.
Naslov i predmet Pravilnika
Naslov dokumenta nije precizan, tek se u članu 14. kroz tehničke standarde eksplicitno navodi da se predlog Pravilnika odnosi na WiMAX, dok se u pozivu na javnu raspravu dokument naziva „Pravilnik za WiMAX”. FWA je opštiji pojam i može se odnositi na različite tehnologije. U Pravilniku nije naveden pun engleski naziv Fixed Wireless Access. Treba da se u Pravilniku jasno definiše da li se licenca izdaje samo za WiMAX, ili je licenca nezavisna od korišćene tehnologije fiksnog bežičnog pristupa. Ako je predmet Pravilnika samo regulisanje WiMAX, u celom tekstu umesto „FWA licenca” treba da stoji „WiMAX licenca”, ili preciznije „regionalna WiMAX licenca”.
Izraz „telekomunikaciona mreža za radio sisteme sa fiksnim bežičnim pristupom” je neprecizan, bilo bi pogodnije „telekomunikaciona mreža zasnovana (ili bazirana) na radio sistemima sa fiksnim bežičnim pristupom”.
U naslovu Pravilnika „za pružanje telekomunikacionih usluga”, treba proširiti „za pružanje javnih telekomunikacionih usluga posredstvom telekomunikacione mreže zasnovane (ili bazirane) na radio sistemima sa fiksnim bežičnim pristupom”.
Treba navesti da se licence izdaju za teritoriju jednog okruga i u članovima 1. i 3, pošto je to jedini tip geografskog pokrivanja licence koji reguliše Pravilnik.
U Pravilniku nije eksplicitno navedeno da li se teritorije okruga poklapaju sa administrativno-teritorijalnom podelom Republike Srbije na okruge.
Smatramo da je uslove dodele nacionalnih licenci trebalo regulisati pre dodele regionalnih, okružnih i sl.
Pravilnikom nije definisan način na koji će jedan operator povezati svoje regionalne telekomunikacione mreže, kao ni slučaj povezivanja regionalne telekomunikacione mreže sa postojećom mrežom u različitoj tehnologiji koju operator već poseduje.
Nije jasno u kojoj je fazi dokument Plan raspodele frekvencija za sisteme sa fiksnim bežičnim pristupom (FWA) u frekvencijskim opsezima 3410-3600MHz i 3600-3800MHz, jer je isti bio stavljen na javnu raspravu 24.04.2007. godine od strane RATEL-a, a Pravilnik koji je Ministarstvo stavilo na javnu raspravu, upravo se poziva na taj Plan u članu 2. i članu 7. Nisu poznati rezultati te javne rasprave, niti status predloga Plana.
Postojeći pravni okvir i suštinski pravni nedostatak predloga Pravilnika
RATEL je Telekomu Srbija a.d, u postupku zamene licence, izdao dana 13.04.2007. godine Licencu za izgradnju, posedovanje i eksploataciju javne fiksne telekomunikacione mreže i pružanje usluga javne fiksne telekomunikacione mreže. Predmet ove Licence su sva prava preneta Sporazumom o prenosu prava na obavljanje delatnosti od 9. juna 1997. godine, koja, između ostalog, obuhvataju i pravo na pružanje svih postojećih i budućih vrsta fiksnih telekomunikacionih usluga i građenje, posedovanje i eksploataciju svih postojećih i budućih žičnih i bežičnih fiksnih telekomunikacionih objekata i mreža. Predmetnom Licencom je Telekomu Srbija a.d. dato pravo da, pored već dodeljenih frekvencijskih opsega, zahteva dodatne frekvencijske opsege u skladu sa Zakonom o telekomunikacijama i opštim aktima Agencije.
Vlada Republike Srbije je, svojim aktom - Osnove za izradu strategije u oblasti telekomunikacija, predvidela je da se Telekomu Srbija a.d. dodele, u roku od 30 dana od dana objavljivanja Osnova, u opsegu 3400-3600 MHz, radio frekvencijski kanali ukupne širine 2 puta 42 MHz, i stoga smatramo da bi ove kanale trebalo izuzeti iz raspodele.
Usvojenom Strategijom razvoja telekomunikacija, u delu koji reguliše fiksni bežični pristup (6.4.4.) predviđeno je, između ostalog, da će se dodela radiofrekvencijskih blokova vršiti u skladu sa Zakonom o telekomunikacijama u postupku javnog nadmetanja za licencu za fiksnu telekomunikacionu mrežu.
Imajući u vidu napred navedeno, a s obzirom da je Telekom Srbija a.d., trenutno jedini operator u Republici Srbiji koji poseduje licencu za fiksnu telekomunikacionu mrežu, Pravilnik je morao da napravi neki izuzetak. Ne predviđajući izuzetak, predlagači pravilnika na jedinstven način regulišu pitanje izdavanja FWA licenci za teritoriju jednog okruga (napomena: izdavanje nacionalne licence će biti regulisano posebnim pravilnikom), čime dovodi Telekom Srbija a.d. u apsurdnu situaciju da pored već izdate licence za fiksnu telekomunikacionu mrežu, sa drugim učesnicima javnog nadmetanja, aplicira za izdavanje FWA licence.
Napominjemo da, u skladu sa RATEL-ovim Pravilnikom o visini naknada i troškova za izdavanje licence i odobrenja, Telekom Srbija a.d. plaća godišnju naknadu za licencu za javne govorne usluge koju su na komercijalnoj osnovi javno ponuđene usluge prenosa i komutacije govora u realnom vremenu između terminalnih tačaka javne fiksne telekomunikacione mreže.
Telekom Srbija je zainteresovan da aplicira za dodelu dodatnog frekvencijskog opsega u opsegu 3400 do 3600 MHz, u okviru važeće licence.
Frekvencijski opsezi
Uslove dodele nacionalnih licenci za WiMAX bi trebalo regulisati pre uslova dodele regionalnih, okružnih i sl.
Trebalo bi razmotriti rezervaciju opsega 3410-3500/3510-3600 MHz za nacionalne licence, a opsega 3600-3700/3700-3800 MHz za regionalne, s obzirom na prednosti koje niži opseg ima u pogledu dostupnosti sertifikovanih uređaja, interoperabilnosti, tj. mogućnosti korišćenja pretplatničkih uređaja (CPE) različitih proizvođača u istoj radio-mreži i radio pokrivanja.
U Pravilniku treba tačno definisati koji blokovi kanala su predviđeni za regionalne licence.
U Pravilniku bi trebalo posebno tretirati veće gradove jer je 6-7 kanala malo za pružanje kvalitetne usluge.
Trebalo bi razjasniti kako je predviđeno regulisanje dodele frekvencija za Beograd u sklopu regionalnih i nacionalnih licenci.
Komentari uz član 14
Treba pojasniti zašto se posebno naglašava WiMAX tehnologija i standardi koje je moguće koristiti u okviru WiMAX tehnologije.
Definisati da li pod IEEE 802.16 podrazumevaju IEEE 802.16-2004 (IEEE 802.16d).
Navedeni standard IEEE 802.16e je u stvari IEEE 802.16-2005 standard koji omogućava mobilnost WiMAX pretplatnika.
Zbog toga u pravilniku treba naglasiti da je dozvoljeno korišćenje opreme zasnovane na standardu 802.16e ali isključivo za fiksni bežični pristup.
Pravilnikom takođe treba naglasiti da je omogućeno ravnopravno korišćenje WiMAX opreme zasnovane na FDD (Frequency Division Duplexing) ili TDD (Time Division Duplexing) režimu rada.
Pravilnik takođe mora da definiše širinu kanala kako za FDD tako i za TDD opremu ili da jasno stavi do znanja da onaj ko dobije licencu može da koristi različite širine kanala u dobijenom frekvencijskom opsegu.
Ostali komentari
Član 6. – Nije definisano šta čini minimalni obim usluga utvrđen licencom. Nije jasno da li će lice kome će se izdati licenca imati obavezu da pruža sve podržane telekomunkacione usluge, ili na primer može da pruža samo usluge Interneta, bez javne govorne usluge. U prvom stavu treba izostaviti reči „teritoriji Republike Srbije odnosno” s obzirom da je predmet Pravilnika ograničen na teritoriju jednog okruga. Treći stav ne pripada sadržaju koji se razmatra ovim članom. Takođe, Zakonom o telekomunikacijama, član 39, već je utvrđeno šta Licenca treba da sadrži.
Član 7. se poziva na Plan raspodele (pretpostavljamo da se odnosi na plan raspodele frekvencija za sisteme sa FWA) koji zvanično nije usvojen, i iz tog razloga je vrlo važna informacija o statusu i sadržaju Plana raspodele.
Član 8. - Treba precizirati od kada teče rok od 48 meseci iz tačke 4), na koju pokrivenost teritorije se poziva tačka 4) kada se u tačkama 2) i 3) definiše pokrivenost stanovništva a ne teritorije, kao i kakve su posledice neispunjenja uslova iz tačaka 1), 2) i 3). Stav 1. tačka 4) nije jasna i potrebno je da predstavlja stav 2. istog člana a ne tačku 4. Takođe je potrebno radi terminološke ujednačenosti teksta, reči: „kroz javni tender“ zameniti rečima: „ po sprovedenom postupku javnog nadmetanja“.
Član 16, koji bi trebalo da čini sadržaj licence u skladu sa Zakonom, potrebno je dopuniti standardima kvaliteta usluga koji su imaoci licence u obavezi da obezbede (npr. ITU, ETSI i sl.)
Član 17. – ovako kako je predložen, isključuje mogućnost da se SMP operatoru izda licenca. U suprotnom (ukoliko je ostavljena mogućnost da se i SMP operatoru izda licenca), ovaj član je u koliziji sa Zakonom.
Član 18. - u važećem Planu numeracije Republike Srbije za telekomunikacione mreže nisu opredeljeni kodovi ili opsezi brojeva za FWA ili WiMAX mreže, pa nije jasno koji su to „odgovarajući brojevi iz Plana numeracije”. Prema Pravilniku o upravljanju Planom numeracije za telekomunikacione mreže, numeracija se dodeljuje Operatorukojije imalac dozvole za javnu telekomunikacionu mrežu i/ili javnu telekomunikacionu uslugu, a ne „za potrebe radiosistema sa fiksnim bežičnim pristupom” kao što je navedeno u predlogu Pravilnika. Ukoliko se licenca dodeli operatoru koji već poseduje fiksnu mrežu, logično je da se numeracija pretplatnika koji su povezani putem fiksnog bežičnog pristupa uklopi u postojeću numeraciju operatora. Ako se licenca dodeli operatoru koji ne pruža javne govorne usluge, nema osnova za dodelu numeracije.
Član 19. je suvišan – interkonekcija je regulisana sadržajem licence u skladu sa Zakonom, član 39.
Smatramo da je nedopustivo da se dokument koji je postavljen na sajtu Ministarstva za telekomunikacije i informatičko društvo menja u toku javne rasprave. U odnosu na prvobitno postavljenu verziju, primetili smo da su promenjeni članovi 8. i 12. Navodimo komentare na ove članove kako su glasili u prvobitnoj verziji, iako su u trenutnoj verziji ti delovi teksta izostavljeni.
Član 8. Takođe je potrebno radi terminološke ujednačenosti teksta, reči: „frekventni opseg“ zameniti rečima: „FWA licenca“. Inače, korektnije je, a u skladu i sa ostatkom teksta, koristiti izraz „frekvencijski opseg“ umesto „frekventni opseg“.
Član 12. treća rečenica, predviđa da se izuzetno, u slučaju manje zainteresovanosti, može dodeliti još jedan blok od šest radio kanala. S tim u vezi, postavlja se pitanje šta znači „manja zainteresovanost“ .
Verica Radović, Verat:
Predmet: Pravilnik o broju i periodu na koji se izdaje licenca za javnu telekomunikacionu mrežu za radio sisteme sa fiksnim bežičnim pristupom (FWA), za pružanje telekomunikacionih usluga, minimalnim uslovima i najmanjem iznosu jednokratne naknade za izdavanje licence
U skladu sa pozivom Ministarstva za telekomunikacije i informatičkog društva (u daljem tekstu: ''Ministarstvo'') objavljenim na zvaničnoj Internet prezentaciji Ministarstva dana 29.01.2008. godine, u daljem tekstu dajemo komentare i sugestije privrednog društva za telekomunikace Verat d.o.o, Beograd, Alekse Nenadovića 19 (u daljem tekstu: ''Društvo'') na nacrt Pravilnika o broju i periodu na koji se izdaje licenca za javnu telekomunikacionu mrežu za radio sisteme sa fiksnim bežičnim pristupom (FWA), za pružanje telekomunikacionih usluga, minimalnim uslovima i najmanjem iznosu jednokratne naknade za izdavanje licence (u daljem tekstu: ''Pravilnik'').
1. Opšti komentari i sugestije na Pravilnik
1. Predlažemo da se Pravilnikom reguliše da se u slučaju da broj učesnika u postupku javnog nadmetanja za licence u opsegu 3410-3500/3510-3600 MNz bude veći od 2, odnosno u opsegu 3600-3700/3700-3800 MNz veći od 1 učesnika, zabrani učešće telekomunicionog operatora sa značajnim tržišnim učećem u cilju zaštite konkurencije.
2. Predlažemo da se najmanji početni iznos jednokratne naknade koja se plaća prilikom izdavanja licence odredi na sledeći način, obzirom da između okruga postoji velika razlika u stepenu razvijenosti, kupovnoj moći građana:
N = O h Ko h Ke x Kk/6 x Kr
gde je :
N – visina jednokratne naknade;
O – osnovica – 2000.000,00 dinara;
Ko – koeficijent korišćenog opsega:
a ) od 3,4 GHz do 3,6 GHz - koeficijent 2,5;
b) od 3,6 GHz do 3,8 GHz - koeficijent 2.
Ke=broj stanovnika x 3/1000000
Kk - broj raspoloživih kanala
Kr – stepen razvijenosti okruga za koji se izdaje licenca, i to:
a) razvijeno područje – koeficijent 0.4
b) srednje razvijeno područje – koeficijent 0.3
v) manje razvijeno područje – koeficijent 0.2
g)nerazvijeno područje – koeficijent 0.1.
Za određivanje stepena razvijenosti okruga koristiti statističke podatke.
3. Smatramo da je neophodno precizirati da se licenca izdaje za javnu telekomunickacionu mrežu za radio sisteme sa fiksnim i mobilnim bežičnim pristupom.
4. Smatramo da princip dogovora između operatora o korišćenju frekvencijskih kanala na granicama okruga, a koji je predviđen članom 13. st. 2 Pravilnika, nije adekvatan. U tom smilu, predlažemo da se korišćenje frekvencijskih kanala na granicama okruga definiše vođenjem zaštitnog kanal i propisivanjem nivoa signala.
5. Molimo da se precizira da li će operatori kojima se izdaju licence za pokrivenost teritorije okruga biti ovlašćeni da učestvuju u postupku izdavanja licence za nacionalnu pokrivenost.
6. Smatramo da je neophodno jasno ustanovljenje principa tehnološke neutralnosti.
7. Molimo da obavestite koji su razlozi uticali da se licenciranje polovine opsega 3410-3500/3510-3600 MNz naknadno izvrši.
8. Molimo da obavestite koji je poslednji status nacrta Plana raspodele frekvencija za sisteme sa fiksnim bežičnim pristupom (FWA) u frekvencijskim opsezima 3400-3600 MHz i 3600-3800 MHz.
Obaveštavamo vas da nastavljamo razmatranje Pravilnika i naš doprions ćemo dati učešćem na javnoj raspravi.
2.
1. Utvrđivanje prava telekomunikacionih opreatora korisnika radio frekvencija u frekvencijskom opsegu 3400-3600 MNz za okrug grada Beograda
Društvo smatra da je neophodno ustanoviti prelazne i završne odredbe Pravilnika kojima će se regulisati pravo telekomunikacionih operatora koji, poput Društva, u Beogradu imaju pravo da koriste radio stanice i radio frekvencije u frekvencijskom opsegu 3400-3600 MNz radi pružanja Internet usluga (u daljem tekstu: ''Postojeći korisnici'') kako sledi:
1. Da se svim Postojećim korisnicima, koji su zainteresovani da pružaju usluge predviđene članom 6. Pravilnika, na njihov zahtev, automatski, bez postupka javnog nadmetanja, izdaju licence za predmetne usluge, uz plaćanje jednokratne naknade za izdavanje licence, obzirom da su Postojeći korisnici već stekli pravo da koriste radio frekvencije u frekvencijskom opsegu 3400-3600 MNz, a licenciranje donjeg opsega za okrug Beograda nije predviđeno Pravilnikom. Kao alternativnu mogućnost, Društvo predlaže da se da se Postojećim korisnicima omogući da u postupku javnog nadmetanja učestvuju samo u delu koji bi se odnosio na izdavanje licence za javne govorne usluge, javne usluge prenosa podataka, i druge usluge predvićene Pravilnikom, osim usluga Interneta za koje im je već izdato odgovarajuće odobrenje.
2. Kao i da im se dozvoli proširenje postojeće oblasti pokrivanja na teritoriju celokupnog okruga Grada Beograda, saglasno nacrtu Plana raspodele frekvencija za sisteme sa fiksnim bežičnim pristupom (FWA) u frekvencijskim opsezima 3400-3600 MHz i 3600-3800 MHz.
S tim u vezi, Društvo predlaže da u slučaju izdavanja licence nekom od Postojećih korisnika, isti plati jednokratnu naknadu za izdavanje licence u iznosu koji je niži od najmanjeg početnog iznosa navedene naknade predviđenog Pravilnikom. Društvo predlaže da iznos umanjenog najmanjeg početnog iznosa jednokratne naknade za izdavanje licence bude srazmeran vremenu preostalom do isteka dozvola za već dodeljene radio stanice. Alternativno, plaćanje celokupnog iznosa najmanjeg početnog iznosa jednokratne naknade propisanog Pravilnikom može biti regulisano pod uslovom da se važnost već dodeljenih dozvola za radio stanice produži za dodatni vremenski period jednak vremenu proteklom od dana izdavanja dozvola za radio stanice do dana izdavanja licence, odnosno da telekomunikacioni operator stekne pravo da pruža uslugu u periodu od 10 godina od dana izdavanja licence.
Društvo smatra da je napred navedeni predlog izmene Pravilnika opravdan iz sledećih razloga:
1. obezbeđuje se veća efikasnost i racionalnost korišćenja radio frekvencija, kao ograničenog prirodnog resursa;
2. obezbeđuju se uslovi za razvoj telekomunikacija;
3. doprinosi se dugoročnoj zaštiti interesa korisnika obzirom da im pruža mogućnost pristupa i primene novih usluga, čime se stvaraju uslovi za zadovoljenje interesa i povećanih zahteva korisnika, a što je u krajnjem slučaju, bitno za razvoj ekonomije i društva u celini;
4. podstiče se tržišna konkurencija i omogućava korisnicima da izaberu najpovoljnijeg telekomunikacionog operatora;
5. uvećava se prihod budžeta države.
3. Utvrđivanje prava telekomunikacionih opreatora koji su u postupku izdavanja dozvola za radio stanice u opsegu 3,5 GHz na teritoriji Republike Srbije
Društvo zahteva da se ne pristupa izdavanju licenci dok nadležni organ ne odluči o postojećim predmetima koji su utoku (neršeni), vezano za zahteve za izdavanje dozvola za radio stanice u frekvencijskom opsegu 3400-3600 MNz na teritoriji Republike Srbije.
Društvo dalje, zahteva da se Pravilnikom predvidi mogućnost da se telekomunikacionim operatorima, po čijim zahtevima za izdavanje dozvola za radio stanice u frekvencijskom opsegu 3400-3600 MNz na teritoriji Republike Srbije nije odlučeno, u slučaju pozitivnog okončanja njihovih predmeta, na njihov zahtev omogući automatsko, bez postuka javnog nadmetanja, izdavnje licence za usluge predviđene članom 6. Pravilnika, uz plaćanje jednokratne naknade za izdavanje licence, obzirom da bi predmetni operatori već stekli pravo da koriste radio frekvencije u frekvencijskom opsegu 3400-3600 MNz. Kao alternativnu mogućnost, Društvo predlaže da se predmetnim operatorima omogući da u postupku javnog nadmetanja učestvuju samo u delu koji se odnosi na izdavanje licence za usluge predviđene Pravilnikom (javne govorne usluge, javne usluge prenosa podataka, itd), osim usluga Interneta za koje bi im u slučaju pozitivnog rešenja njihovih predmeta bila izdata odgovarajuća odobrenja.
Društvo predlaže da se u tom slučaju plaćanje jednokratne naknade za izdavanje licence izvrši u iznosu koji je niži od najmanjeg početnog iznosa navedene naknade predviđenog Pravilnikom.
Ministarstvo za telekomunikacije i informatičko društvo