Citat:
[...] opet sigurno nisu samo to izuzeci jer bi onda ono pravilo glasilo : "Osim u izuzetnim slucajevima kada se ne zna kako se cita i transkribuje", a ne : "Osim u izuzetnim slucajevima (npr. kada se ne zna kako se cita)".
Ja
pitao, i, na izvesno iznenađenje, ne pojavi se nikakvo autoritativno tumačenje; s obzirom na sastav članova Vokabulara, verovatno takvog onda i nema.
Tako da nemam više argumenata, osim onog koji sam već izneo: ako je
Windows izuzetno ime, svako je ime izuzetno, i odredba Pravopisa prosto nema smisla. Najpre bih rekao da je stanje ovakvo: što je bilo očigledno juče pa Pravopis nije našao za shodno da precizira, danas nije. (Mislim, meni jeste, nekima nije :)
Citat:
Jos jedna stvar: zar ne mislis da je jezik ziva stvar i da se pravila menjaju i da trebaju da se menjaju? Mozda je bas racunarska industrija ta koja ce da promeni pravopis [...]
Mislim, još kako, kao i da računarska industrija svakako jeste ta koja doprinosi promeni. Npr. iako pravopis dozvoljava ostavljanje
ličnih imena u kvaziizvornom obliku kada se piše latinicom,
to je nekada bilo izuzetno u latiničkim tekstovima na srpskom. Zatim, sve se više
zajedničkih imenica piše izvorno, trenutno sasvim suprotno Pravopisu, ali verovatno na putu za usvajanje, kao što to je to inače dozvoljeno u zapadnim jezicima. I dok je sve ovo preovlađujuće u računarskom okruženju, danas postaje uobičajeno u svim avandgardnijim medijima — omiljeni primer su mi rubrike na B92, o životu, modi, kolima, tehnologiji...
Jedino,
meni je ovakav razvoj stvari jednak spadanju s konja na magarca, s jednog modernog, tek vek i po starog sistema, na neki sklapan rukama i nogama od srednjeg veka na ovamo :) Umesto toga, lično su mi se izuzetno svideli „Predlozi za novi pravopis“ Tvrtka Prćića, angliciste, u tri dela u Jeziku danas (gde između ostalog precizira i izuzetke od transkripcije), i praktično se tačno držim onoga što je tamo preporučio.
Citat:
Pitanje: zasto ste iCal preveli kao ikal umesto Ajkal ili AjKal ili [JaKal]? [...] Pored toga ikal nema nikakvog smisla ni kao prevod ni kao transkripcija.
Može se shvatiti i kao prevod i kao transkripcija, i upravo je način na koji će ga mnogi neengleski govornici čitati. Puno ime formata je
iCalendar, pa je -kal umesto
-Cal jasno. Glavno pitanje je odakle potiče
i- u ovom konkretnom slučaju, ali sasvim sigurno nije od zamenice ‘ja’. Može biti obično izdvojeno slovo, u kom slučaju ga možemo preneti ili po našem ili po engleskom izgovoru (uobičajena priča, kažemo li de-ve-de ili di-vi-di), gde posebno na početku reči i- zadržava blisku grafiju originalu, a može biti i od ‘internet’, kao u Eplovim proizvodima, kade se jasno uzima i-.
Citat:
[...] Ni na engleskom nije gramaticki pravilno pa ne mislim da ima potrebe da bude i na srpskom. Racunarska industrija je po tome specificna jer se ubacuju velika slova u sred reci, razni znakovi i slicno... [...]
Ne računarska industrija, već marketinška odeljenja računarske industrije. Duh vremena, potrošački mentalitet, odnosno — kič. Što se slobodnog softvera tiče, takve gluposti su mnogo ređe:
GNOME odavno preporučuje da ga pišu kao
Gnome, a u KDE-u smo imali primere
amaroK i
digiKam, koje su brzo urazumili na
Amarok i
Digikam. (Ko se doseti primera
OpenOffice.org, mogao bi da razmisli odakle je to najverovatnije poteklo :)