"Posrednička agencija" je zapravo najveća magla od svim magli kad je u pitanju procena vrednosti firme.
Da je firma koja nešto proizvodi - merilo vrednosti bi bili proizvodi, zaštićena imena proizvoda, patenti koje firma ima, razvijen proces proizvodnje, redovni dobavljači i kupci. Promena vlasnika ovde ne menja mnogo.
Da je trgovačka firma - merilo vrednosti bi bili trgovački brend, razvijena mreža kupaca, maloprodajni objekti, magacinski prostor, transportna sredstva ...
Šta je to što kupac dobije kad kupi " posredničku firmu ? Verovatno nekoliko ugovora sa klijentima, ali te klijente je svojom veštinom pridobio i sačuvao bivši vlasnik. Šta ako vlasnik proda tu firmu (za neke pare, nekom kupcu) i onda registruje novu firmu, sa početnim kapitalom od 1 €, telefonom se obrati staroj klijenteli - koja je (što da ne) bila zadovoljna dotadašnjom saradnjom - i nastavi jednako uspešno pod drugim imenom. Šta onda ostaje novom vlasniku ? "Registrovana firma" - mrtvo slovo na papiru.
Ono što sam ja naučio baveći se biznisom kod nas i u svetu je da: poslove vode ljudi a ne papiri. Kad neko neće da plati - jako ga je teško naterati na to. (I kod nas i u svetu) Posebno ako je u pitanju naplata usluga. Jer uvek može na sudu (ako se dođe do suda) da osporava kvalitet i kvantitet usluga. A kad neko hoće - platiće i baz ugovora i papira.