Radim u privatnoj stranoj firmi koja se bavi uvozom i distribucijom softvera (toliko o Lesijevoj implikaciji da sam na drzavnim jaslama). Izmedju ostalog, odredjujem velikoprodajne cene po kojima resellerima prodajemo proizvode koje uvozimo. Te cene su vec godinama fiksirane u evrima i menjaju se samo njihovi dinarski ekvivalenti u odnosu na vazeci kurs evra. Cene od stranog vendora ka meni su takodje fiksirane godinama u istim proporcijama. I? Meni kao uvozniku odgovara precenjeni dinar jer mogu da za "male pare" kupim evro? Ne! Meni odgovara
stabilan kurs jer se time eliminisu rizici stvaranja gubitka u kursnim razlikama (cak i ako gubitak nije moj vec resellerov, to lose utice na poslovanje). Sve u mom lancu je ionako fiksno u evrima: moja ulazna cena, moja izlazna cena, moja marza, marza resellera, krajnja cena ka kupcu. U takvom okruzenju, svima za poslovanje najvise prija
stabilan kurs. Cim dodje do iole vecih poremecaja u kursu, meni prodaja pada jer svi cekaju da vide kako ce se citava "epizoda" zavrsiti i ja sam na gubitku. Kad dinar pada u odnosu na evro, moja cena prema resellerima pada jer je interna 'obracunska jedinica' - evro. Kad kurs dinara raste, odnosno dinar depresira - i moja cena raste. Tako funkcionise masa malih i srednjih firmi koje zive od uvoza i distribucije.
E sad, veliki uvoznici imaju moc da uticanjem na kurs ucare, a dobar deo njih ima politiku da
cene u dinarima ne spusta kada padne evro, ali ih zato uredno dize kad god evro poraste. Izmedju ostalog, i zato imamo situaciju da nam je inflacija visoka, a kurs dinara manje-vise stabilan. Verujte, najlakse je rizik poslovanja preneti na kupca kroz povecanje cena. Ako ste monopolista, tako mozete da "peglate" sve - od vece kompanijske potrosnje, do pribavljanja sredstava za ulaganje i podizanja knjigovodstvene vrednosti firme. A u Srbiji ima dosta monopolista ili kartela (maloprodaja, energetika, telekomunikacije, javna preduzeca)... Zato ce inflacije u Srbiji biti, izmedju ostalog, sve dok bude jakih monopola...
Inace se slazem da nije realno da dinar jaca, a izvozi se mnogo manje nego sto se uvozi. Ta diskrepancija zvana spoljnotrgovinski deficit se, medjutim, za sada pegla deviznim doznakama gastarbajtera i privatizacionom prodajom preduzeca, kao i uzimanjem kredita. Cilj ekonomske politike bi trebalo da bude otklanjanje strukturnih uzroka inflacije: niske produktivnosti i lose konkurentnosti domacih preduzeca,
a depresijacija dinara u svemu tome nije dobro resenje i ne bi dovelo do povecanja izvoza jer nase firme vecinom nemaju sta da izvoze jer su nesposobne da naprave dobar proizvod/uslugu i plasiraju je van zemlje. Drugim recima, losoj firmi nikakav kurs nece pomoci da bude dobar izvoznik, a uspesnima visok kurs dinara ne smeta previse. O tome govori i to da Srbija u 2007. belezi enorman rast izvoza i pored "vrlo nepovoljnog kursa" dinara. Zasto? Zato sto su u mnoge firme dosle strane/privatne gazde, promenile filozofiju poslovanja, dovele sposobnije kadrove, inovirale tehnologiju...
I neka niko ne poredi Srbiju sa SAD, jer je to besmisleno. Americka privreda je najkonkurentnija na svetu, a nasa jedna od nanekonkurentnijih... Ona slabim dolarom pomaze svoj izvoz jer ima, da tako kazem, sta da pomaze - njene firme prave stvari koje su generalno trazene. Sad, time sto time sebi seku granu na kojoj sede jer ceo svet razmislja da dolar odbaci kao globalnu rezervnu valutu je vec neka druga prica, daleko od nas.
E, da... za kraj. Moja plata je fiksirana u evrima, ali
ne zelim da evro vredi 120 dinara jer cu za tako "uvecanu" dinarsku platu moci da kupim isto ili manje nego sada, jer ce SVI da dignu cene kad dinar padne...
The Time is Near!