Citat:
mozete vas dvojica pisati sta god hocete, ali ta Guca privuce vise ljudi za tih nekolko dana nego sto Bg-u uspe za nekolko meseci
Hvala lepo i što dalje od civilizacije!!!!!!!!!
I Slovenci pod srpskom šajkačom
Posle četrdeset i tri godine desilo se i to čudo da je u Guči, zajedno sa dvadeset hiljada ljudi, u stavu mirno i predsednik Srbije slušao kako sa Jelice prašte prangije dok dvesta trubača svira melodiju saboraške himne "Sa Ovčara i Kablara". Zvanični svetski promotor najvećeg festivala bleh muzike na svetu Kiera Čaplin, Čarlijeva unuka, te jedinstvene trenutke je propustila iz bezbednosnih razloga
Konačno, svi su "provalili" Guču. Pitanje je samo vremena kad će i Amerika i Engleska biti zemlja dragačevska. Bivše jugoslovenske republike već to jesu. Slovenci to oduševljeno priznaju i s obzirom na to da ih je na ovom saboru bilo više od pet, a manje od deset hiljada, (niko nije imao precizne podatke, tek sretali smo ih na svakom koraku) za koju godinu će u deželi u vreme održavanja Dragačevskog sabora ostati samo sitna deca i starci. Dolaze i kao solisti, u karavanima autobusa, ali i na prelepim i novim motorima marke "zlatna krila", kako su to učinili osmorica članova kluba vlasnika tih bolida na dva točka.
Radost pobednika: Jovan Antonijević, zamenik glavnog i odgovornog urednika "Ilustrovane" uručio je trubu, dar našeg lista, Veljku Ostojiću, najboljem trubaču
Njima je uspelo da iz Ljubljane do Spomenika dragačevskom pobedniku u centru Guče stignu za samo šest sati i to baš kad je u čezama na isto mesto dojezdila Kiera Čaplin, unuka neponovljivog Čarlija Čaplina. Okupljeni svet nije znao kud pre da gleda, ni šta pre da pipne, da li lepu promotorku Sabora Kieru ili najnovije "Hondine" mačo mašine.
Slovencima, (doduše ni drugi strani gosti, a ove godine ih je bilo od Amerike do Japana) nisu se žalili, u Guči baš ništa ne smeta. Tako se njih čak sto pedeset smestilo u samo jednu kuću. Kad mu je ponestalo dušeka snalažljivi domaćin je poređao po podovima malo deblji stiropor. Niko se nije žalio na udobnost ovih ležaja niti na tuširanje u sklepanim kabinama u dvorištu iz kojih je tekla voda koju su u debelom crnom crevu grejali sunčevi zraci. I nikom nije palo na pamet da protestuje što noćenje plaća 25 evra a tuširanje 150 dinara. Pa sad neka neko kaže da Gučani nemaju osećaj za biznis. Od njih bi i Slovenci, koji su nam tradicionalno po tom pitanju nabijali komplekse, imali šta da nauče.
- Kad bi u Guči sve bilo uređeno kao u Sloveniji, Slovenci više ne bi dolazili - jasan je Boban Plavevski, fotograf "Mladine", koji nas ubeđuje kako moramo da im dođemo u goste i uživo vidimo i doživimo provod na brodu koji plovi Ljubljanicom a na njemu sviraju trubači iz Srbije.
Strance u Guču više niko ne mora da zove. Prošlo je vreme kada su ih organizatori Sabora "vukli za rukav" i kada je svaki bend sa oznakom ino koji je natucao "Mesečinu", "Tamo daleko" ili "Kalašnjikov" bio atrakcija koju su opsedali domaći novinari i saboraši. Sada su organizatori u prilici da biraju koji od takvih orkestara će da puste da izađu na pozornicu. Tako su tu čast imali orkestar "Kein vorspiel" iz Landshuta, Nemačka, "Balkanika" iz Sofije, "Janošik" i "Dej se n litro" iz Slovenije, "Tzi sla?" iz Pariza i "Blezeri" iz Skoplja.
Nepotrebno istrčavanje
Sa političarima je opet druga priča. Očekivali to ili ne, ali po starom "dobrom" komunističkom običaju oni se prvi zovu i pismeno i lično, a onda se još, ničim izazvana, lokalna vlast istrčava kako će im prirediti doček za pamćenje. Tako smo ogluveli od reklame sa razglasa Doma kulture kako će sto pedeset trubača dočekati ministre kulture i kapitalnih investicija, Dragana Kojadinovića i Velimira Ilića, tačno u osamnaest i trideset ispred Spomenika trubaču. Ostala je nepoznanica kakav bi doček bio priređen Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću, Slobodanu Miloševiću i Vojislavu Šešelju, koje je predsednik opštine Lučani Slobodan Jolović, trpajući Borisa Tadića i Vojislava Koštunicu u isti koš sa ljudima sa haških poternica, pred stotinak domaćih i stranih novinara pozvao da dođu na Dragačevski sabor.
Velja je stari saboraš i nikada od svog dolaska u Guču nije pravio pompu te vrste, pa to, naravno, nije činio ni sada. Ministar kulture, ovog puta u ulozi domaćina Dragačevskog sabora, iako je to svojevrsni presedan da ministru, dakle političaru, bude poverena ta odgovorna i časna dužnost, dobro je odradio svoj posao. Iako se otvarajući finalno takmičenje brzo ispravio kada je rekao da Dragačevski sabor nije seoska priredba već svetska manifestacija, svakom ko je protekli vikend proveo u varošici na Bjelici je potpuno jasno da je čar i jedinstvenost ove urnebesne fešte upravo u tom spoju seljačkog, srpskog i svetskog.
Sa tim čarima, kojima je i sama doprinela, imala je priliku da se upozna i Kiera Čaplin , dvadesetdvogodišnja unuka Čarlija Čaplina i njegove četvrte supruge Une i praunuka čuvenog pisca Judžina O Nila. Gospođica Čaplin je predsednik produkcijske kuće "Lajnlajt film" nazvana po poslednjem nemom filmu Čarlija Čaplina gde on igra sa Basterom Kitonom, a koju je osnovala da bi sačuvala od zaborava dela njenog dede. Ova firma se bavi i snimanjem dokumentaraca o (ne)poznatim mestima u svetu gde se dolazi zarad sjajnog provoda, a zatim ih distribuira u više od pedeset zemalja gde "Lajnlajt" ima svoja predstavništva. Tako je, pošto je prethodno pogledala kasete o Dragačevskom saboru, stigla u Guču u svojstvu svetskog promotora ovog festivala trube. Pred gotovo trista akreditovanih novinara, od kojih je više od polovine stiglo iz sveta, Kiera je odmah po dolasku izjavila:
- Aj lav ju gajz, živela Guča!
Posle je još dodala da ono što je videla i čula dok je u čezama dovezena do centra Guče mnogo više nego što je ona očekivala. Mi smo očekivali da je Kiera pripremljenija za svoju ulogu. Nije znala ko je Kusturica niti je gledala njegove filmove "Dom za vešanje" i "Podzemlje" koji su lansirali muziku samoukih trubača iz Srbije u svet, kao što nije znala ni ko je Boban Marković iako su kompakt-diskovi sa njegovom muzikom među prvih deset na svetskim top-listama vorld muzike. A upravo Bobanu Markoviću je reditelj poznat samo po nadimku Zli i kao omiljeni režiser spotova naših muzičkih zvezda, poverio glavnu mušku ulogu u dokumentarcu o Guči. Iako Boban nije unapred znao šta ga čeka (u Guču je stigao da bi u petak uveče sa šesnaestogodišnjim sinom Markom i svojim bendom održao solistički koncert), bez oklevanja je pristao da odglumi Kierinog udvarača koji nastoji da je, dok ona šeta varošicom, osvoji svojom pesmom i umećem na trubi.
[Ovu poruku je menjao deki77 dana 30.07.2005. u 23:38 GMT+1]